Kante, bidoni i bačve prvo su što se može uočiti pred skoro svakim domaćinstvom u plužinskom selu Gornja Brezna. Posude im služe da bi sa obližnje stubline dopremili vodu, koju inače željno odavno iščekuju, a ponadali su joj se prošle godine kada su potekle prve kapi iz vodovoda u izgradnji, koji je otvorio bivši ministar poljoprivrede Milutin Simović.
– Bilo je to pred prošlogodišnje parlamentarne izbore i ponadasmo se da je i nas Bog pogledao, da se otarasimo više kanti i bidona. Otvori ministar česmu, poteče voda, ali čim on ode nestade i vode i poniješe sa sobom neku pumpu koju su bili donijeli. Prođe od tada skoro godina, a mi i dalje po starom, ispričala je u razgovoru za "Dan" sedamdesetšestogodišnja mještanka Slobodanka Papović.
Svakodnevno ona i njen dvije godine stariji suprug Milinko, porane kako bi ugrabili da prije nego se zamuti voda iz stubline na mala kolica dovezu u kantama i bidonima vode za domaćinstvo. Sreća je, kaže Slobodanka, te im je stublina blizu, pa još uvijek koliko-toliko na taj način mogu za svoje potrebe dopremiti vode, a žive sami jer su im djeca otišla za poslom..
– Kad je počela priča da će graditi vodovod svi su se ovdje obradovali, nas dvoje posebno, u godinama smo i teško nam je da više donosimo vodu. Napravili smo septičku jamu, šahtu i pripremili za priključak koji treba da platimo. Kako ga platiti, ko ima povjerenja da ćemo dobiti vodu nakon toga što se desilo prošle godine, istakla je ona.
Milinko kaže da je stublina, koja je nedaleko od njihove kuće, kaptirana prije više decenija i koristi je većina domaćinstava u Gornjim Breznima, pogotovo ljeti.
– Izvor je dobar, ali kako nas dosta koristi, zamuti se jer se ne pazi, pa zato poranimo ne bi li prije svih uzeli vodu. Zasad, a to traje od kada znam, nemamo drugog izbora, rekao je Milinko.
Njihove komšije Radonja i Jelena Todorović bave se stočarstvom i imaju farmu od dvadeset krava. Kako pojašnjavaju, upravo zbog toga što u Gornjim Breznima još uvijek nema vodovodne mreže, sav posao oko stoke obavljaju na stari, primitivan način.
– Ponadali smo se novom vodovodu, jer se radilo na tome i rekli su da će voda cijevima doći prošle godine. Međutim, došao je Simović, doćerali pumpu, puštili vodu, slikali se i otišli. Nema od toga izgleda koristi i ako nam ne pomogne predsjednik Plužina Mijuško Bajagić, još dugo ćemo se mi sekati sa kantama i bidonima, kaže Todorović.
Kako je rekao, jedan od komšija je bez ičije saglasnosti u stublinu postavio pumpu kako bi do svoje kuće crpio vodu.
– Upozoravali smo ga ali ništa. Prošle i ove godine dolazila je zbog toga Komunalna policija, ni to nije pomoglo. Zbog te pumpe rizik je iz stubline uzimati vodu, ima struje. Mi unuke ne smijemo poslati da nam donesu vode. I mi kad nalivamo posude postavimo pumpu, ali je maknemo kad završimo, ogorčen je Todorović.
Za njihovo domaćinstvo potrebna je veća količina vode, pa iako imaju bistijernu, Todorovići sve posude koje imaju do stublin e prevezu traktorom.
– U današnje vrijeme, je li žalosno da moram štedjeti vodu, sve pazim koliko se potroši, da se slučajno ne prospe koja kap. A treba domaćinstvo održavati, ljeti su nam tu djeca, unučad... Zna mi grbača kako mi je, sve na sekanje, ističe Jelena.
Todorovići su za sada za priključak od traženih oko 400 eura, uplatili 300. I ostatak će, kaže Jelena, samo kada vide nastavak radova.
–Ma platili bismo i hiljadu eura samo da voda do kuće dođe – kategorična je Todorović.
Iako živi sam i ne drži stoku i Veljko Todorović kaže da bi volio vidjeti da voda poteče iz česme u kući ili ispred kuće
– Lako mi je za mene donijeti vode sa stubline, ali do kada će ostali, koji imaju porodice, na sebi nositi vodu. U stublini je živa voda, kažu da je dotle stigla ispod Vojnika. Njemci su je 1988. godine ispitivali i zaključili da je veoma kvalitetna, pa su htjeli i fabriku vode tu da grade – priča Veljko Todorović.
