/ Put do sela Komarnica, foto: B.B.

Razvoj turizma nada u opstanak Komarnice

Mi koji smo tu ostali, saživjeli smo se, radimo ono što smo uvijek radili – obrađujemo zemlju, držimo stoku i može se dobro živjeti ko hoće da radi, ističe sedamdesetogodišnja Milka Delić

U podnožju Durmitora, a nekoliko kilometara od Šavnika, smješteno je selo Komarnica. Uz susjedno Pošćenje važi za najljepše u šavničkoj opštini, ali uprkos povoljnom geografskom položaju i, u odnosu na druga sela, dobrim uslovima za život, i Komarnica je suočena sa migracijom stanovništva. U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata u tom selu bila su 284 stanovnika, a 1961. godine 293. Od tada taj broj se drastično smanjivao, pa danas u Komarnici ima svega nekoliko stalnih domaćinstava. Seoska škola odavno je pod ključem, a mladi su bolji život potražili uglavnom u Nikšiću, Podgorici i u gradovima Crnogorskog primorja.

– U Komarnici je lijepo živjeti, ali za onoga ko je imalo bolji sa životom, ko nije, nije nikud ni prispio. Imamo vodu, put koji zimi nikad nije zameten od snijega. Kud bi bolje – kaže u razgovoru za "Dan" sedamdesetogodišnja Milka Delić.

Kaže da je sa suprugom Vlatkom život započela u Komarnici gdje su izrodili djecu. Bave se poljoprivredom, stočarstvom, pčelarstvom, a imaju i mali ribnjak. Od četvoro djece, kaže Delić, jedan sin je ostao sa njima, ostali su otišli.

– Iznad Komarnice je Dragišnica, predvorje Durmitora, a na ulazu u selo kanjon Nevidio. Klima dobra, zemlja dobra, još kad bi se poradilo na razvoju turizma vratili bi se svi koji su otišli iz Komarnice. Mi koji smo tu ostali, saživjeli smo se, radimo ono što smo uvijek radili – obrađujemo zemlju, držimo stoku i može se dobro živjeti ko hoće da radi – ističe ona.

Bolja infrastruktura, više posjetilaca

Od Šavnika do Komarnice dva su restorana i jedno etno-selo. Pošćenje sa svojim jezerima plijeni ljepotom, a uz kanjon Nevidio tu je i nevjerovatni vodopad Skakavica. Do oba sela vodi asfaltni put, ali uzak i već "zreo" za popravku o kojoj se, bar zasad, i ne razmišlja. Kroz Komarnicu, međutim, asfalt nije potpun jer do gornjeg dijela sela makadamski je put koji tamošnjim domaćinstvima otežava život. U tom rejonu je i domaćinstvo Milana Grujića koji se u Komarnici, odakle mu je ujčevina, doselio iz Nikšića.

– Selo je Bogom dato za sve, a posebno za turizam. Međutim, ono što je priroda omogućila vlast ne koristi, a sa njima ni mi. Bez dobre infrastrukture nema života, a u tom dijelu ništa se nije radilo – istakao je Grujić.

Kaže da tokom ljeta kolone turista prođu kroz Komarnicu prema Dragišnici i Durmitoru. Mnogi svraćaju i od domaćina traže da kupe domaće proizvode.

– I u ovim godinama radim kao što sam u najboljim. Sav bijeli mrs koji proizvedem prodam od Šavnika do Primorja, a potražnja je jednaka i ljeti i zimi. Na ovaj rad mora se pristati i na gubitak. Zimus nam je uginulo blizu 100 košnica pčela. Rijeka Komarnica ponekad presuši pa u ribnjaku riba ugine, a kad voda nadođe ponese je. Mlađi bi nešto drugo, lakše da zarade, pa bi za njih valjalo da se ruralni turizam brže i bolje razvija – smatra Milka Delić.

Njena imenjakinja i prezimenjakinja, ali mlada nevjesta u Komarnicu sa suprugom dolazi čim snijeg okopni. Kaže da radi u Šavniku, a u selu održavaju imanje i obrađuju zemlju.

– Nismo jedini, mnogi dolaze i rade na imanju. Od zemlje se može živjeti ko hoće da radi. Ove godine je sadnja malo okasnila jer je zima bila teška i duga, a snijeg je tek nedavno okopnio. Svi uslovi za život postoje, ima ih dosta koji se već sada vraćaju, a ima i onih koji ovdje ljeta provode, a zimuju u Nikšiću i Podgorici gdje inače žive, kaže mlada Milka Delić.