Podaci ukazuju da je u ovoj opštini poslije Drugog svjetskog rata, i to uglavnom punim kapacitetom, radilo preko 50 mlinova koji su, koristeći vodenu snagu, zrna žitarica pretvarali u brašno. Mještani andrijevičkih sela ističu da su od brojnih mlinova ostali samo oronuli objekati i sjećanje na prošla vremena kada su vodenice radile punom parom.
– Nažalost, ostalo je svega par vodenica koje rade, ali se i one rijetko stavljaju u pogon iako je nekada na skoro svakom jačem vodotoku u našoj opštini bilo po nekoliko vodenica. Ispred tih mlinova bivalo je mnoštvo ljudi koji su čekali da dođu na red kako bi samljeli žito. Danas od tih mlinova nema ništa. Ostale se samo njihove slike i sjećanja nas starijih kad su bili u funkciji – navodi osamdesetogodišnji mještanin sela Ulotina Milutin Šoškić.
Među rijetkim koji su, ipak, odoljeli zubu vremena su tri mlina u selu Trešnjevo, čije kamenje još uvijek pokreće voda sa Rakovačkog vrela. Što je posebno interesantno vodenice o kojima je riječ smještene su na vrh sela, i to na hiljadu metara nadmorske visine. One su i danas vlasništvo bratstava Vulevića, Kastratovića, Mašovića, Lalevića i Stojanovića. Nekada je tu bila i četvrta vodenica bratstva Čukića, ali se ona odavno urušila i preselila u prošlost.
– Nekad je u našim krajevima svaka stopa zemlje bila obrađena. Hljeb se pravio isključivo od žitarica koje su uzgajane ovdje na plodnim oranicama vrijednih domaćina. Zato je bio i veliki broj mlinova na našim rijekama. Sad je sve drugačije. Narod se seli, dok plodne njive i livade urastaju u korov. Zato samo rijetki otvaraju vrata preostalih vodenica – navode mještani.
Vodenički kamen se još uvijek pokreće na jednoj od vodenica u mjestu Rijeka Marsenića, dok je na sedmom kilometru asfaltnog puta koji od Andrijevice vodi prema Konjusima jedino u funkciji posljednja vodenica potočara na prostorima Podkomovlja. Radi se o vodenici Đerkovića koja je smještena u selu Košutiće na desnoj obali rijeke Perućice.
– Iako je ova vodenica ostala kao jedina u kraju prava je rijetkost da neko donese džak žita i samelje ga. Mali broj ljudi sadi kukuruz. Ništa nije kao prije, sve se promijenilo. Sve to nameću pogodnosti koje potiskuje tradicionalni način života – navodi mještanin Mileta Đerković.
