Stanovnici sela na području opštine Bijelo Polje ističu da kubure sa dva problema: loša putna, vodovodna i elektro mreža, a sve to uslovljava sledeći problem, a to je veliki broj neoženjenih momaka razne starosne dobi.

U pojedinim selima na području Vraneške doline, Koritske visoravni i planine Lise dječji plač nije se čuo više od dvadeset godina.

– Sve to je uzrokovalo da su nam seoske škole uglavnom prazne ili imaju vrlo mali broj učenika. Apelujem na ovu i svaku narednu lokalnu i državnu vlast da se malo više posvete selu i ljudima koji tamo žive, jer poslednji je momenat da se nešto preduzme kako bi seoske porodice oživjele i čula se dečija graja – ističe Uglješa Prebiračević iz Pećarske.

Uglješa Preburačević

-M.N.

Kao primjer pominje jednu od najstarih seoskih osnovnih škola na sjeveru Crne Gore u Pećarskoj, koja je otvorena krajem 19. vijeka, a već deset godina je bez đaka.

– Ni ove školske godine se ne čuje školsko zvono i graja djece. Nekadašnje školsko dvorište polako zarasta u korov, a nova i stara školska zgrada propadaju i prepuštene su zubu vremena. Nekada je u ovoj školi u četiri razreda bilo i po stotinu učenika sa četiri i više učitelja. Šest sela je gravitiralo ovoj školi i to Pećarska – Bjelice, Bijediće, Voljavac – Podbrežje, Brčve, Rodijelja i Ušanoviće – Draževine. Od navedenih sela Bjelice su ostale bez stanovnika, u Pećarskoj ima još pet-šest staračkih domaćinstava, slično je i u Draževinama, dok iz ostalih sela još nekoliko djece ide u matične škole u Bistrici i Njegnjevu – Gubavču. Plač novorođenog djeteta se ne čuje u Pećarskoj već skoro dvije decenije, nema više mladih bračnih parova ni dobrih i stokom bogatih domaćina – naglašava Prebiračević.

Na svega dvadesetak kilometara od Bijelog Polja, u podnožju planine Lise, sa njene sjeveroistočne strane na nadmorskoj visini od 800 do 1.200 metara, prostire se selo Dobrinje.

. Možda jedno od najživopisnijih sela na sjeveru Crne Gore. Brane Gačević, iz ovog sela kaže da se momci ne žene, a u selu ih ima preko dvadesetak, od kojih je polovina prešla treću deceniju, a neki su ušli u šestu deceniju života.

Brane Gačević

-Milovan Novović

– U našem selu sve je više neženja. Da li je to neko prokletstvo, sudbina ili nemarnost to ne bih sa potpunom sigurnošću mogao reći. Najčešća izreka neženja je: "Neće djevojke na selu da žive, više vole raditi kod privatnika za male pare, nego da budu svoje na svome i da rade za svoju porodicu i svoju budućnost". Djevojke ne interesuje ni što momak ima sređeno domaćinstvo, ni što je uzoran organski proizvođač i što može dobro da živi od svog rada. U selu Dobrinja ima preko deset takvih momaka, ali su neoženjeni – kaže Gačević i dodaje da je u selu sve više ugašenih dimnjaka i zamandaljenih vrata.

– Pozivam nadležne u državi da preduzmu odgovarajuće poteze, jer u suprotnom ne samo da će u selu sve više biti neženja već će doći do tihog nestanka života u njemu – poručuje Gačević.