Za ljubav i porodičnu sreću, kontinenti, vjera, kultura, boja kože - nisu prepreka, kažu Nikola i Zeret, koji su Johanesburg zamijenili Šapcem.

Zi – je prva čivijaška snaha iz Južnoafričke Republike.

Dok polako savladava jezik, naučila je da jutro u Srbiji počinje kafom, zavoljela gibanicu, ajvar i kajmak, upoznala većinu šabačkih ulica, gradske pekare, zna gdje su igrališta za djecu.

"Mogu vam mnogo pričati o stvarima koje ovdje volim, veoma je sigurno i sve u Šapcu orjentisano za djecu, ljudi su ljubazni, svi su me prihvatili, žele da pomognu. Volim ćevape, sarmu, pečenje, burek", kaže Zeret Karigija, prenosi “RTS“.

Nikolu je upoznala u rodnom Johanesburgu, zbog njega je, po rođenju kćerke, prešla u pravoslavlje.

Nakon pet godina zajedničkog života na jugu Afrike, preselili su se u Šabac. Nije se dvoumila, Nikola jeste.

"Nakon trinaest godina sam se vratio i vjerujem da sam doveo ono najbolje iz Afrike, ono što je meni mogla da ponudi, moju divnu ženu Zi i malu Miku. Odlučili smo da se vratimo kad se Mika rodila to je zapravo bila ženina odluka, Zi je slušala moje priče prije svega o socijalnom aspektu života ovdje kako je ovdje bezbjedno i kako možemo uveče da izađemo i da prošetamo i da se vidimo sa ovim i onim drugarom… ona je došla i rekla - pa ajde tamo da živimo", navodi Nikola Ćirković.

I ovdje je priroda lijepa, kaže Zi.

"Ne smeta mi ni snijeg, ljeta su toplija nego u Africi. U parku u kojem je odrastao Nikola sada uživa moja kćerka, svuda mogu bez kola, mnogo vremena smo zajedno, sve je dostupno", kaže Zi, prenosi RTS.

"Radim kao nastavnica engleskog u privatnoj školi, moja kćerka se lijepo prilagodila u vrtiću, imam svoju rutinu, idem u teretanu, sa drugaricama na kafu, konačno Šabac je mjesto koje mogu da nazovem dom”, ističe ona, a Nikola Ćirković dodaje:

"I ja radim, živimo porodični život kakav smo oduvijek željeli, jedino se pitamo kako će da upišu Mikino ime u dnevnik kada pođe u školu".