- Ovo je radna konferencija i mi radimo punom parom na tome da za dvije nedelje ovde u Berlinu samit Berlinskog procesa ne bude samo slavljenički, na kojem slavimo deset godina od pokretanja ovog formata, nego da to bude prekretnica, ne samo što se tiče evropske integracije, već i kada je u pitanju privredna saradnja zemalja Zapadnog Balkana - rekla je njemačka ministarka spoljnih poslova Analena Berbok prilikom otvaranja konferencije ministara spoljnih poslova zemalja koje učestvuju u Berlinskom procesu, javlja Dojče vele.

Presudno za to da li će se za dvije nedelje samo slaviti rođendan ili će to biti prekretnica, zavisi od toga da li će biti postignut dogovor o primjeni Srednjoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini (CEFTA). „Još je ostalo posla kako bismo to postigli“, neodređeno je rekla šefica nemačke diplomatije, prenosi N1..

Glavna prepreka – o kojoj se „nije raspravljalo“

Glavne prepreke leže u blokadi uvoza robe iz Srbije na Kosovo, zbog čega je Berbok prije same ministarske konferencije razgovarala s ministrom spoljnih poslova Srbije Markom Đurićem i predsjednicom Kosova Vjosom Osmani, koja takođe boravi u Berlinu.

Ministarka spoljnih poslova Kosova, Donika Gervala-Švarc rekla je međutim novinarima uoči konferencije da se o pitanju CEFTA „danas (u Berlinu) uopšte neće raspravljati“, nego o „implementaciji mnogih manjih koraka koji još nisu zaživjeli“.

„Ne razmišljamo“ o isključenju Kosova

Manuel Saracin, specijalni izaslanik njemačke vlade i stranački kolega zelene ministarke Berbok, poslednjih nedelja nakon nekoliko neuspjelih pokušaja u Prištini da ukloni blokadu, aludirao je na to da se Berlinski proces može nastaviti i bez Kosova. Ovog utorka, 1. oktobra u Berlinu o tome nije bilo ni govora.

- O tome niko ne razmišlja i to prvi put čujem“, rekao je austrijski ministar spoljnih poslova Aleksander Šalenberg uoči konferencije u manjem krugu novinara, odgovarajući na pitanje da li će Kosovo biti izbačeno iz Berlinskog procesa ako ne odustane od blokade koja sprečava primjenu CEFTA.

Ministar spoljnih poslova Hrvatske Gordan Grlić-Radman spada među one koji su optimisti po pitanju dogovora oko CEFTA. „Koliko sam ja obavješten, sve strane su se složile oko sporazuma i mislim da je pronađeno dobro rješenje za sve zemlje Zapadnog Balkana“, rekao je hrvatski ministar.

Njegov kolega iz Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković kaže da je svjestan važnosti sporazuma, mada je oprezan s prognozama. „Zapadni Balkan ima veliki problem s odlivom mozgova. Ljudi odlaze iz naših zemalja, tako da moramo da učinimo nešto ozbiljno i veoma brzo – zapravo, da im pružimo priliku da ostanu u našim lijepim zemljama. I mislim da je deblokada CEFTA stvarno važan proces. Nadam se da će lideri Kosova i Srbije biti svjesni toga“, rekao je Konaković.

Zajednička izjava o zajedničkom tržištu

Međutim, u zajedničkoj izjavi ministara spoljnih poslova zemalja Zapadnog Balkana i članica EU koje od početka učestvuju u Berlinskom procesu (tako se tu još uvijek nalazi zastava Velike Britanije koja je bila među inicijatorima tog projekta, ali više nije članica EU) – o CEFTA nema ni riječi.

Tu se govori o dogovorenim elementima koji bi trebalo da prodube regionalnu saradnju i pospeše Zajedničko regionalno tržište i dobrosusjedske odnose. U te elemente spadaju mobilnost nauke, što se posebno odnosi na olakšan pristup akademskim ustanovama u ostalim zemljama regiona. Dalje, dogovoreni su regionalni standardi za tzv. procese skrininga, što je dio harmonizacije politike ulaganja sa standardima Evropske unije. Spominje se i deklaracija o istraživanju i pristupu inovativnoj infrastrukturi.

Na kraju, predstavnici „zapadnobalkanske šestorke“ svečarski su naglasili svoju privrženost regionalnoj saradnji i dobrosusjedskim odnosima, a sve u čast desete godišnjice Berlinskog procesa. Sve to bi trebalo da bude pretočeno u završni dokument glavnog samita Berlinskog procesa, koji se održava u glavnom gradu Njemačke za nešto manje od dvije nedelje.

Obećanje iz Soluna

Bez obzira na „ekonomsku prirodu“ Berlinskog procesa, njegova pozadina ima duboko političke korjene, počevši od poznatog „obećanja iz Soluna“ od prije više od dvadeset godina, pa sve do promjene geostrateške situacije nakon ruske agresije na Ukrajinu.

- Činjenica da je uticaj Rusije na dijelove tog regiona i pre 24. februara 2022. bio ogroman, pokazuje važnost ovog procesa. Smatramo da je važno izabrati strane i ne sjedeti na dvije stolice, i zato smo u poslednje dvije godine ne samo nastavili, već smo i intenzivirali Berlinski proces - rekla je tako šefica njemačke diplomatije. Dodala je i da Evropska unije nije samo ekonomska zajednica, već i zajednica koja dijeli vrijednosti.

Iako je poslednjih deset godina bilo izrečeno mnogo kritika na račun Berlinskog procesa, to, smatraju ministri, ne umanjuje svrhu njegovog postojanja. „Mislim da je u ovih deset godina rada Berlinskog procesa postignut veliki napredak, uprkos krizama koje su pogađale, ne samo region Zapadnog Balkana, nego i čitav svijet“, rekao je ministar spoljnih poslova Hrvatske Gordan Grlić-Radman uoči početka ministarske konferencije u Berlinu.

Uklanjanje „sivih zona“

- Berlinski proces zapravo čini naš region stabilnijim, a to je u ovom trenutku na Zapadnom Balkanu zaista važno pitanje. Još uvijek nismo iskoristili sve potencijale u Berlinskom procesu - ukazao je i bosanskohercegovački šef diplomatije Konaković na marginama konferencije.

Njegova njemačka koleginica naglasila je da je cilj jačanja zemalja Zapadnog Balkana kroz Berlinski proces stvaranje stabilnosti kroz smanjenje ranjivosti struktura. „Mi moramo jasno da stavimo do znanja da u Evropi ne postoje sive zone u kojima može da se interveniše spolja“, poručila je Analena Berbok.

Pritom se ne misli samo na Rusiju, kako je tokom prijepodneva moglo da se sazna od austrijskog ministra Šalenberga, nego i na aktivnosti, posebno ekonomske, nekih drugih sila. „Zašto dozvoljavamo da tamo Kinezi grade auto-puteve“, zapitao se tako Šalenberg.

U sjećanje se tako odmah vraćaju, ne samo npr. crnogorski auto-putevi, nego i činjenica da je na tenderu za izgradnju Pelješkog mosta u Hrvatskoj (koja je tada već bila članica EU) pobijedio kineski konzorcijum, a ne austrijski Štrabag, kako su se u Beču nadali.