Tog četvrtka, tačno u 18 sati i 22 minuta, 23. oktobra 2008. godine, snažna eksplozija uzdrmala je najuži centar Zagreba.

Dok je napuštao zgradu redakcije Nacionala u Staroj Vlaškoj u centru Zagreba i krenuo prema svom automobilu, koji je bio parkiran na parkiralištu Židovske opštine u Palmotićevoj ulici, koje se nalazi tik uz tadašnju zgradu Nacionala od koje su ga dijelila samo metalna vrata, Ivo Pukanić nije bio sam. S njim je u društvu bio njegov dugogodišnji saradnik, šef Nacionalovog unaprijeđenja prodaje i marketinški stručnjak Niko Franjić.

Eksplozija je bila toliko silovita da je uništila luksuzni Lexus koji je Pukanić koristio, piše Nacional.hr. Na prednjem lijevom dijelu auta lak se istalio, gumeni i plastični dijelovi su izgorjeli, stakla su popucala i izbačena iz ležišta, kao i krovni prozor. Prednja i stražnja lijeva vrata automobila bila su probijena na više mjesta. Eksplozija je pokidala plastične i metalne dijelove karoserije, prednji dio poklopca motora, otopila je prednji branik i uništila motor.

- U blizini raznijetog automobila na asfaltu su se mogle primijetiti rupe poput onih koje su nastajale tokom Domovinskog rata, kada bi negdje eksplodirala minobacačka granata. Silinu eksplozije vjerovatno najbolje ilustruje i činjenica da je prvi podrumski prozor na rubu zgrade u kojoj se nalazila redakcija "Nacionala" bio sasvim izbijen iz zida i odletio gotovo tri metra na pod redakcije, u kojoj su se u tom trenutku nalazili zaposleni, piše danas "Nacional" povodom 15 godina od atentata na Pukanića.

Taj prozor nalazio se na mjestu koje je bilo udaljeno nekoliko metara od epicentra eksplozije koju su ubice posebnim metalnim pločama usmjerile u sasvim drugom pravcu od tog prozora a eksplozivna naprava bila je skrivena na skuteru.

- Nećemo dozvoliti da Hrvatska postane Bejrut, izjavio je, između ostalog, nedugo nakon atentata tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader.

Međutim, redakcija "Nacionala" te je večeri podsjećala upravo na Bejrut iz vremena nasilja. Podrumski dio redakcije izgledao je kao ratno poprište na kojem su se satima kasnije čuli plač i jecaji šokiranih članova familije Pukanića, njegovih prijatelja, kolega i saradnika koji su nakon eksplozije stigli na mjesto atentata.

Policiji je trebalo sedam dana da otkrije kriminalnu skupinu koja je izvela atentat na Pukanića i Franića. U akciji kodnog imena "Balkan Ekspres", u kojoj su uz hrvatske sarađivale i srpske službe, uhapšeni su Robert Matanić, koji je označen kao organizator grupe, Luka Matanić, Bojan Gudurić, Amir Mafalani, Slobodan Đurović i Željko Milovanović, optužen i osuđen na 40 godina zatvora da je upravo on aktivirao eksploziv. Ukupno su dobili 155 godina zatvora.

- No, ni 15 godina nakon atentata hrvatski istražitelji nijesu uspjeli otkriti ko su nalogodavci ubistva osnivača ‘Nacionala‘ i njegovog bliskog saradnika. Iako su tu sekundu užasa 23. oktobra 2008. godine zvaničnici USKOK-a kasnije javno okarakterisali kao ‘najsnažniji nasilni čin u istoriji naše države’, činjenica je da ni 15 godina kasnije istražitelji nisu uspjeli zatvoriti taj slučaj niti su one najodgovornije uhapsili i izveli pred sud, konstatuje se u tekstu lista "Nacionala".

Intrigantna izjava Abazovića

Crnogorski premijer Dritan Abazović ove godine izjavio je da bivši crnogorski predsjednik Milo Đukanović ‘u najmanju ruku ne može izbjeći političku odgovornost za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franjića’, piše list. 

- Ta znakovita i intrigantna izjava zapravo najavljuje da bi hrvatski istražitelji, koji su godinama gotovo potpuno neaktivni kada je u pitanju potraga za naručiocima ubistva Iva Pukanića i Nika Franjića, uskoro mogli dobiti neočekivanu pomoć koja će iznova aktivirati policijski sastav u rasvjetljivanju tog slučaja. Ta je izjava posebno značajna i zato što osim crnogorskog premijera, vrlo vjerovatno i crnogorski predsjednik Jakov Milatić smatra da se upravo u njihovoj zemlji nalaze ključni odgovori na to ko je naručio to ubistvo, prenosi "Nacional".

- Znate li u čemu je razlika danas između Crne Gore i Hrvatske? U Hrvatskoj je prije desetak ubijen jedan novinar, u Crnoj Gori drugi jer su nezavisno istraživali krake duvanske mafije na Balkanu. Hrvatska je razriješila taj slučaj ubistva  Pukanića i imamo pravosnažnu presudu, a Crna Gora nikad do kraja nije rasvijetlila taj slučaj. Ja želim Crnu Goru u kojoj moja djeca mogu živjeti i zemlju u kojoj je zakon isti za sve. Nijesu idealne stvari ni u Hrvatskoj, ali znate li gdje je Crna Gora u poređenju s Hrvatskom u kontekstu pravosuđa”, izjavio je Milatović prošlog mjeseca prilikom službene posjete hrvatskom predsjedniku Zoranu Milanoviću.

Montgomeri: Primio sam dovoljno prijetnji, ali vjerujem da je atentat izvela duvanska mafija

Bivši američki ambasador u Hrvatskoj Vilijam Montgomeri u velikom intervjuu za nedjeljni Večernji list prije dvije godine izjavio je kako smatra da je ubistvo Pukanića naručila "duvanska mafija". Direktno upitan da tu tvrdnju potkrijepi imenima naručlaca, Montgomeri se odbio izjasniti, navodeći:

- Primio sam dovoljno ozbiljnih prijetnji. Koje su mi prenijele srpske i američke obavještajne službe. Tako da ne bih o imenima. Ali čvrsto vjerujem da je to bilo zbog toga, kazao je Montgomeri. 

List "Nacional" je posljednje konkretne informacije koje vode prema naručiocu atentata na Pukanića i Franjića objavio prije nepune tri godine, kada su se neočekivano pojavile nove ozbiljne indicije koje bi mogle trasirati put.

- Te su indicije iskrsnule zbog jednog slučaja koji s atentatom na Pukanića i Franjića uopšte nije povezan. Radi se o krahu jedne neobične ljubavne priče s kojom je, čini se, povezan Sreten Jocić zvani Joca Amsterdam, kojem se u Beogradu sudilo pod optužbom da je taj atentat organizovao za 1,5 miliona eura. Nakon neobičnog zapleta, hrvatske institucije došle su do nekih sekvenci tonskog zapisa iz kojeg proizlazi da bi među naručiocima atentata mogao biti crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Radi se o snimku telefonskog razgovora Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam, u kojem Jocić konstatuje da je 12 godina u zatvoru, ali da je mogao biti slobodan čovjek da je progovorio o ulozi Mila Đukanovića i to po svemu sudeći u ubistvu Ive Pukanića, tvrdi Nacional.

- Ja sam Joca Amsterdam. Prošlih 12 godina sam u zatvoru. Mogao sam da namjestim predsjednika Crne Gore. Nudili su mi da idem da živim u Kostariku. Je li tako? Ja to nisam uradio. Ovdje sam gdje sam. Neću da me se moji unuci i djeca stide živog. Bolje da se ponose sa mnom mrtvim, naveo je on.

Jocićev snimak predat policiji u BiH

"Nacional" posjeduje taj dio snimka telefonskog razgovora.

- Kompletna snimka tog razgovora predata je policiji u Tuzli u BiH, a potom proslijeđena u Tužilaštvo BiH. Predala ju je osoba koja je ustvrdila da je s Jocićem razgovarala i koja je zbog sadržaja tog razgovora Jocića prijavila zbog prijetnji, navodi "Nacional".

Đukanović je, podsjetimo, demantovao bilo kakvu vezu sa događajima u Hrvatskoj 2008. godine ali i sa optužbama za šverc cigareta koje je iznio "Nacional" 2001. godine. Uz to je tužio i "Nacional" i druge medije koji su te navode prenijeli, i u tim je sporovima kao tužilac uspio. Do danas, nijedna optužba na račun Đukanovića nije sudski dokazana. 

Američki "Njujork Tajms" prije dvije godine objavio je opsežan članak o pokušajima crnogorske vlasti da zaustavi višegodišnji šverc cigareta iz Crne Gore.

- Hrvatski istraživački ‘Nacional‘ izvijestio je 2001. godine da je crnogorski predsjednik Milo Đukanović zaradio 65 miliona dolara od šverca cigareta, te ugovarao ubistva svojih suradnika. Ivo Pukanić i njegov marketinški direktor ubijeni su nešto kasnije bombom postavljenom pod njihovo vozilo, naveli su, između ostalog.

O švercu pisao i "Njujork Tajms"

Ugledni njujorški dnevnik u tom je članku rekonstruisao ono što su Ivo Pukanić i "Nacional" tvrdili od početka svojih istraživanja: da je Crna Gora pod Milom Đukanovićem bila strogo kontrolisani raj za krijumčare cigareta.

Prije tri godine ‘Nacional‘ je od nadležnih tijela pokušao saznati u kojoj je fazi istraga ubistva Pukanića i Franjića, ali osim načelnih odgovora da je istraga još u toku nije dostavljen nijedan konkretan odgovor. Na pitanja o tome jesu li istražitelji bliže otkrivanju nalogodavca, odnosno zna li se jesu li iz Hrvatske ili neke druge države te jesu li istražitelji uspjeli otkriti trag novca kojim su plaćeni izvršioci, kao i je li prvi neuspjeli atentat na Pukanića od 10. aprila 2008. godine povezan s kasnijim uspjelim atentatom, iz MUP-a su tada odgovorili:

- Postupanje policijskih službenika u slučaju teškog ubistva Ive Pukanića i Nika Franjića još nije okončano, budući da nije utvrđen naručilac tog krivičnog djela kao ni motiv. Nadalje, vezano uz događaj od 10. aprila 2008. godine koji je Ivo Pukanić prijavio, ističemo kako dosadašnjim postupanjem nije utvrđen identitet osobe koja se dovodi u vezu s tim događajem pa posljedično ne raspolažemo saznanjem je li taj događaj povezan s teškim ubistvom Pukanića i Franjića. Obavještavamo kako policija, uprkos protoku vremena te mnogim već istraženim verzijama i smjerovima kriminalističkog istraživanja, i dalje sprovodi izviđaj, odnosno preduzima potrebne mjere i radnje u cilju utvrđivanja naručilaca teškog ubistva Pukanića. Navedena postupanja, shodno odredbama Zakona o krivičnom postupku, predstavljaju tajne podatke, rekli su iz hrvatske policije. 

Hrvatsko tužilaštvo je nakon ubojstva Pukanića i Franjića utvrdilo da eksplozija bombe u centru Zagreba koja je tog dana odnijela dva života nema obilježje terorizma.