
Neuspješni pokušaj puča protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina dodatno naglašava potrebu da se Evropska unija zaštiti od problema izvan svojih granica. Lideri EU sastaju se ove nedjelje u Briselu i već razmišljaju u geostrateškom smislu. Međutim, dok ne počne da djeluje kao blok, Unija neće imati dovoljno uticaja, navodi Rojters u analizi neuspjele pobune Jevgenija Prigožina.
Neuspjela pobuna plaćenika koju je predvodio Jevgenij Prigožin oslabila je Putina, što bi moglo da pomogne Ukrajini u njenoj kontraofanzivi protiv Rusije. Ali to je otvorilo i mogućnost većeg haosa, nepredvidivosti i opasnosti na granicama EU.
EU već trpi posljedice svojih grešaka u istoriji, prije svega zato što nije ozbiljno shvatila ruske prijetnje. Preduzeća i potrošači suočavaju se sa većim računima za energiju, dok vlade moraju da se preurede. Poreski obveznici EU će takođe morati da pokriju veliki dio troškova obnove Ukrajine.
Pored toga, EU se suočava sa prijetnjama svojoj ekonomskoj bezbjednosti izdaleka – posebno iz sve ratobornije Kine.
Nesposobnost EU da se bori za svoje interese bila bi štetna ne samo za EU, već i za ostatak svijeta. 27 članica Unije ima šta da kaže o potrebi očuvanja slobodne trgovine u podijeljenom svijetu, ali i kako da se ubrza prelazak na zelene tehnologije.
EU takođe nije ni blizu toliko prijeteća kao Kina ili čak Sjedinjene Američkih Države, da ne pominjemo Rusiju. Što više uticaja ima na način upravljanja političkim, ekonomskim i klimatskim krizama koje se preklapaju, to bolje.
Tri su razloga zašto EU nije učinila mnogo prije Putinove invazije na Ukrajinu. Prije svega, nije razmišljala geopolitički. Drugo – potrebna je jednoglasna odluka svih 27 država za donošenje odluke o spoljnoj politici. I treće – većina njenih pripadnika nema vojnu moć. Bez američkog oružja, ruska zastava bi se sada vijorila iznad Kijeva.
EU se svojevremeno tješila činjenicom da je, iako je geopolitički slaba, ekonomski gigant. Ali i takvo hvalisanje je nestabilno. Udio EU u globalnoj ekonomiji pao je na 18 odsto sa 25 odsto od finansijske krize 2008. godine. U istom periodu Kina je povećala svoj udio na 18 odsto sa 7 odsto, dok su SAD ostale na 24 odsto.
Čini se da je EU predodređena da nastavi svoj relativni pad tog udjela zbog nedovoljne inovacije i starenja stanovništva. Udio starijih od 65 godina u odnosu na one od 15 do 64 godine porastiće sa današnje trećine na polovinu do sredine vijeka, navodi Evrostat. Uprkos tome, EU i dalje predstavlja ogromno tržište i može igrati važnu ulogu na svjetskoj sceni.
Odlučan i jedinstven odgovor EU na Putinovu invaziju iznenadio je i samu EU, ali i druge zemlje. Njemačka, Francuska i Poljska povećavaju izdatke za odbranu. Članice EU doprinijele su ratnim naporima Ukrajine, a istovremeno su uvele oštre sankcije Rusiji. Ali EU je uspjela da postigne jedinstvo samo zato što je invaziju vidjela kao egzistencijalnu prijetnju. Čak i tada, postizanje konsenzusa je ponekad bilo mukotrpno teško.
Slično jedinstvo će takođe biti potrebno za suočavanje sa drugim velikim izazovima. Najozbiljniji dolaze iz Kine, koja Putinu pruža diplomatsko pokriće za njegov rat u Ukrajini, preti Tajvanu i maltretira zemlje poput Litvanije.
Sjedinjene Države će snositi veliki deo tereta odvraćanja Kine, ali EU i njene članice svakako mogu pružiti podršku. Oni bi takođe mogli da obuzdaju SAD ako se približi provociranju Kine u hladni rat - ili čak i vrući rat.
EU je već ubedila administraciju američkog predsednika Džoa Bajdena da usvoji mantru o „smanjenju rizika“ izlaganja Kini umesto da se „odvoji“ od zemlje. Održavanje ravnoteže između prevelike zavisnosti i odustajanja od vredne komercijalne prilike je posebno važno za EU. Trgovina sa Kinom je prošle godine bila ekvivalentna 6 odsto ekonomije EU, dvostruko više od udela SAD.
Bilo bi sjajno kada bi EU mogla da ubedi SAD da budu manje protekcionistički u subvencionisanju zelenih tehnologija i da učine više da pomognu siromašnijim zemljama na tzv. „Globalni jug“ da se okrene zelenim tehnologijama. Ali njegov uticaj će biti ograničen ako ne može govoriti unisono.