Piše Dejvid E. Senger za Njujork tajms
Tramp ima drugačije viđenje, koje je iznio u intervjuu za Njujork tajms prošle nedjelje: Obama je, rekao je, "bio tu nekoliko nedjelja i dobio je nagradu. Nije ni znao zašto ju je dobio". Potom je Tramp ponovio sada već dobro poznati spisak "osam ratova" za koje tvrdi da ih je okončao.
Jasno je da je bio zainteresovan da je posjeduje, možda zato što je posjedovanje, kako je i sam rekao u vezi sa Grenlandom, "psihološki važno". Uostalom, on već ima jedan Nobelu nagradu za mir na samo nekoliko koraka od Ovalnog kabineta: nagradu iz 1906. godine dodijeljenu Teodoru Ruzveltu, koja se čuva u Ruzveltovoj sobi.
Ruzvelt je nagradu dobio za okončanje Rusko-japanskog rata, a čak su i neki Trampovi kritičari rekli da bi, ako bi Tramp uspio da učini isto u ratu između Rusije i Ukrajine, bio prirodan kandidat za narednu nagradu. Međutim, to se pokazalo kao vrlo nedostižno, kako Tramp i sam često priznaje, dok istovremeno nabraja sukobe, između Indije i Pakistana, Tajlanda i Kambodže, Izraela i Hamasa i Egipta i Etiopije, kao i druge za koje tvrdi da ih je okončao.
Bio je to uvid u predsjednikovu psihu, uključujući njegovu duboku potrebu za potvrdom sopstvene uloge "mirotvorca", čak i nakon godine u kojoj je davao naloge za vojne udare na više kontinenata. To je, takođe, razotkrilo političke kalkulacije Korine Mačado. Njena stranka je ubjedljivo pobijedila na predsjedničkim izborima u Venecueli 2024. godine, ali joj je Tramp, nakon hapšenja Nikolasa Madura, onemogućio da dobije bilo kakvu poziciju u upravljanju državom.
Sve je kulminiralo u četvrtak popodne bizarnom scenom u Bijeloj kući, u kojoj se već desio niz zapanjujućih događaja. Predsjednik je dobio Nobelovu nagradu za mir, uokvirenu zlatnim ramom, koju mu je poklonila istinska dobitnica, Marija Korina Mačado.
Tramp je rekao da je "počastvovan" što je konačno primio nagradu i široko se osmjehivao dok je pozirao sa Mačado u Ovalnom kabinetu, držeći veliki ram. Ubrzo nakon toga, Mačado je otišla, a medalja je ostala.
"Marija mi je poklonila svoju nagradu za mir za posao koji sam obavio", kasnije je Tramp uzbuđeno napisao na društvenim mrežama. "Tako divan gest uzajamnog poštovanja. Hvala ti, Marija!"
U stvarnosti, bio je to prilično isprazan događaj za oboje. Tramp može okačiti medalju na zid, ali za ostatak svijeta, i u zvaničnim spisima Nobelovog komiteta, on se ne može legitimno nazivati nobelovcem.
To je nekoliko sati kasnije jasno stavio do znanja Kristijan Berg Harpviken, direktor Norveškog Nobelovog instituta, koji je ironično primijetio da "posjedovanje simbola Nobelove nagrade za mir nikoga ne čini dobitnikom te nagrade". To su, kako je naveo, i ranije pokušavali, recimo,1943. godine, kada je Knut Hamsun, dobitnik Nobelove nagrade za književnost iz 1920. godine, poslao svoju medalju nacističkom ministru propagande Jozefu Gebelsu. Hamsun, koji je često iskazivao divljene prema Adolfu Hitleru, poslao je medalju Gebelsu poštom, ali ona se zagubila nakon što je Gebels izvršio samoubistvo 1945. godine.
Plan poklanjanja nagrade, makar zasad, nije dao rezultate ni za Mačado. Dok su se ona i Tramp sastajali, direktor CIA-e Džon Retklif bio je u Karakasu na sastanku sa Delsi Rodrigez, privremenom predsjednicom Venecuele. Ona je ranije bila Madurova potpredsjednica i dio struktura koje su Mačado spriječile da se kandiduje na izborima, što je bio samo jedan od brojnih poteza kojima je Madurova vlast namjestila ishod.
Tramp je odlučio da Venecuelom upravlja preko istih ljudi protiv kojih se Mačado borila. Nagrada, ona koju je Tramp prisvojio, u suštini je dodijeljena kao priznanje hrabrosti onih koji su se suprotstavili silama koje je Tramp sada prihvatio kao svoje, kladeći se na to da će Rodrigezova postupati po njegovim nalozima i omogućiti američkim kompanijama pristup najvećim svjetskim rezervama nafte. Tramp vjeruje da će stari režim, a ne Mačado, najprije omogućiti Sjedinjenim Državama da Venecuelom vladaju na daljinu.
To je, ukratko, najslikovitiji primjer pragmatične strategije, nešto čemu bi se Henri Kisindžer vjerovatno divio. Ako to znači prihvatanje političke strukture moći koju su uspostavili Ugo Čaves i Maduro, a koju je odbacila snažna većina Venecuelanaca, to je cijena koju je Tramp, izgleda, spreman da plati.
Djelovalo je kao da Mačado nije imala izbora nego da pokloni svoju nagradu. Isprva je Nobelovu nagradu "posvetila" Trampu. Ali u intervjuu prošle nedjelje, Šon Heniti, komentator Foks njuza i jedan od Trampovih pristalica i neformalnih savjetnika, upitao je opozicionu liderku: "Jeste li mu, u nekom trenutku, ponudili Nobelovu nagradu za mir?"
Mačado je odgovorila da se to "još nije dogodilo, ali da bi svakako voljela da mu lično kaže, zajedno sa venecuelanskim narodom, da je oni dijele."
To se, u međuvremenu, promijenilo i sada izgleda da Mačado igra dugoročnu igru. Ona se kladi na to da će prije ili kasnije preživjeli ostaci Madurovog režima biti uklonjeni, pa se isplati dati Trampu ono što želi, zlatnu Nobelovu medalju.
"Nemam ni najmanju sumnju da predsjednik Tramp, njegova administracija i narod Sjedinjenih Država podržavaju demokratiju, pravdu, slobodu i mandat naroda Venecuele", rekla je u petak u govoru u Fondaciji Heritidž, nabrajajući četiri vrijednosti o kojima je Tramp vrlo malo govorio dok je iznosio planove o vraćanju američkih kompanija, posebno naftnih, u tu zemlju.
Kerolajn Levit, portparolka Bijele kuće, izjavila je u petak da Tramp namjerava da zadrži nagradu, ali je napomenula da "o njenom konačnom mjestu u Bijeloj kući još nije odlučeno".
Insistirala je da će, "kada se režim smijeni i tranzicija završi, Sjedinjene Države biti ne samo bezbjednija zemlja u ovom dijelu svijeta, već i prosperitetnija i snažnija."
Ipak, nagovijestila je da za Trampa to pitanje nije zatvoreno i da nepravda za koju vjeruje da mu ju je nanio Nobelov komitet još nije ispravljena.
"To ne rješava problem", rekla je, "i on je i dalje zaslužuje da bude istinski dobitnik te nagrade."
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2026 The New York Times Company
