Najpoznatiji i najposjećeniji muzej na svijetuz isprva je bio srednjevjekovno vojno utvrđenje, a kasnije je postao palata. Trebalo je da se desi revolucija da bi postao muzej. Kraljevi i vladari su ga renovirali više od dvadeset puta kako bi zadovoljili svoju sujetu, ali je poslije svega toga ono postalo jedno nedosljedno zdanje koja se prostire na 25 različitih nivoa. U njemu je izloženo više od trideset hiljada umjetničkih djela u više od četiri stotine prostorija.
Upravo ova kompleksna istorija i identitet je ono što Luvr čini zdanjem koje je tako teško nadzirati i zaštititi.
"Luvr je palata koja ne fukcioniše kao muzej", rekao je Žerar Aro, predsjednik Udruženja prijatelja Luvra. "On je svijet za sebe."
Bestidna i naizgled tako lako sprovedena krađa, koja se dogodila u nedjelju ujutro, kada je odnijeto osam komada iz kolekcije kraljevskih dragulja, ranila je upravu muzeja, pa su se u središtu pažnje našli bezbjednosni protokoli Luvra, koje su godinama testirale provale i krađe.
Ugled muzeja nije bio ovoliko narušen zbog bezbjednosnog propusta još otkad je Vinćenco Peruđa, Italijan koji je radio kao staklorezac u Luvru, ukrao Mona Lizu 1911. godine. Od nedjelje, neumoljivo se prigovara na slabu zaštitu u Luvru toliko da je francuski senat pozvao Lorens de Kar, direktorku muzeja, da da obrazloženje na saslušanju u srijedu.
Povjerljivi izvještaj revizorskog suda osuđuje Luvr za neadekvatan video nadzor u sva tri krila muzeja, ogromna smanjenja potrošnje i kašnjenja sa uplatama posljednjih godina, kao i za loše postavljene prioritete. U dokumentu se navodi da je potrošnja na bezbjednost u 2024. godini bila znatno niža nego prije dvadeset godina.
U krilu Rišelje, u kom se čuvaju djela Direra i Vermera, kao i kolekcije iz Persije i Mesopotamije, svega 25% od 182 sobe su pokrivene video- nadzorom, navodi se u izvještaju.
Zabilježeno je značajno kašnjenje u podizanju tehničkih kapaciteta muzeja na savremene standarde, pisalo je u ivještaju, čiji je jedan dio Njujork tajms imao na uvid.
Izvještajem se krivi uprava muzeja za fokusiranje na nove projekte umjesto na "nezaobilazan posao" koji je trebalo obaviti u muzeju. Luvr ima "obilje vlastitih resursa koje bi trebalo da su prioritet u rješavanju hitnih pitanja."
Dragulji koji se čuvaju u Luvru odražavaju uspone i padove francuske istorije kroz vjekove. Od Fransoa I, do Marije Antoanete i carice Žozefine, francuski vladari su posjedovali brdo dragulja. Nosili su ih na krunama, prstenju, broševima, minđušama, stavljali ih na prestole ili su ih negdje čuvali. Za vrijeme ratova i revolucija, desetine hiljada ovih dragulja ostalo je u vlasništvu Francuske.
Ovi dragulji su na meti lopovi veoma dugo.
Najspektakularnija krađa dogodila se 1792. godine, usred haosa i nasilja tokom Francuske revolucije. Za svega par noći, pijani razbojnici su se smjestili u skladišta u blizine palate u kojoj je danas smješten Luvr, pili, pjevali i odnijeli više od deset komada dragod kamenja i bisera. Većina ovog nakita je kasnije vraćena, osim Francuskog plavog; besprekornog, rijetkog plavog dijamanta od 69 karata brušenog u Indiji i prodatog Luju XIV. Ponovo je izrađen u manjoj veličini od 45,5 karata i više puta preprodavan prije nego što ga je juvelir Hari Vinston kupio, a zatim poklonio Smitsonijan institutu u Vašingtonu. Danas je tamo izložen kao Dijamant nade, jedan od najvećih plavih dijamanata na svijetu. Malo je vjerovatno da će ga Francuska ikada vratiti.
Kada je riječ o krađama u Luvru, jedna provala slična ovoj u nedjelju desila se u decembru 1976, godine, kada su tri maskirana čovjeka provalila u muzej u zoru. Popeli su se na skelu koja se koristi za čišćenje, razbili neobezbijeđena prozorska stakla, udarili dvojicu čuvara, razbili staklenu vitrinu i ukrali mač ukrašen dijamantima koji je pripadao kralju Šarlu X, koji je vladao početkom 19. vijeka, u periodu kada je obnovljena monarhija.
Mač nikad nije pronađen. Na sajtu Luvra piše da ovaj predmet "nije izložen".
Godine 1998. lopov je usred bijela dana uklonio "The Path of Sèvres", malu pejzažnu sliku Žan-Batist-Kamil Koroa, iz njenog okvira. Slika je visila u prostoriji bez sigurnosnih kamera. Lopov je pobjegao; slika, čija je vrijednost procijenjena na oko 1,3 miliona dolara, nikada nije pronađena.
Dok brojni istraživači nastavljaju potragu za počiniocima pljačke u nedjelju, oni se muče i da razumiju šta je pošlo naopako u bezbjednosnom sistemu Luvra.
Luvr štiti dvostruka organizacija bezbjednosnih službenika: osoblje čuvara (gotovo 1.200 u 2024. godini, prema podacima Luvra) i stalna jedinica vatrogasaca od 52 člana, koji su dio francuske vojske.
Čuvari su se dugo žalili na svoje uslove rada, a čak i visoki zvaničnici Luvra priznaju da bi status i obuka radnika mogli biti poboljšani.
"Državni službenici u Francuskoj nisu dobro plaćeni", rekao je Denis Fus u intervjuu 2022. godine, prije nego što je otišao u penziju kao direktor službi za posjetioce i sigurnost Luvra. "Vi polažete ispit, a zatim vas mi obučavamo. Ovo nije profesija u kojoj postoji škola za čuvare."
S druge strane, vatrogasci su dobro obučeni i predstavljaju prvu liniju odbrane protiv požara i poplava, te su oni zaduženi za uklanjanje umjetničkih djela u slučaju hitne situacije.
Vatrogasci-vojnici rade u sistemu koji funkcioniše 24 sata dnevno.
Neki od njihovih zadataka graniče sa trivijalnim. Drugi zadaci su izuzetno ozbiljni: brigada predstavlja prvu tačku kontakta i pružanja pomoći u svim hitnim zdravstvenim situacijama. Međutim, oni nisu odgovorni za krivična djela poput krađa.
Među neodgovorenim pitanjima bilo je i kako su lopovi razbili staklene vitrine u kojima su izloženi krunski dragulji. Luvr je Monu Lisu zatvorio u specijalnu, kontrolisanu staklenu kutiju otpornu na metke, a drvena zadnja strana slike opremljena je senzorima koji detektuju i najmanju promjenu oblika.
Ali staklo u vitrinama za krunske dragulje bilo je drugačije. Moralo je biti dovoljno čvrsto da odoli kriminalcima, ali i dovoljno fleksibilno da ga vatrogasci mogu razbiti ako muzeju zaprijeti požar i dragulji se moraju spasiti, rekao je bivši visoki član jedinice, koji nije bio ovlašćen da javno govori kao penzionisani član francuske vojske.
"Da biste osigurali dragulje, morate biti u mogućnosti da ih izvučete u hitnom slučaju", rekao je bivši vatrogasac. "Imamo alate koji mogu otvoriti vitrine. Potrebno je vrijeme i obuka da se to uradi."
Krađom u nedjelju umanjena je već odranije oslabljena kolekcija krunskih dragulja. U periodu nakon osnivanja Treće republike, vlada formirana 1870-ih godina u pepelu Napoeleonovog carstva, anti-monarhističko raspoloženje prostrujilo je Francuskom. Godine 1887, u Francuskoj je održana aukcija u trajanju od jedanaest dana na kom su se prodavali kraljevski dragulji.
Trgovci dijamantima, uvoznici i juveliri širom svijeta stuštili su se u Pariz radi aukcije na kojoj je prodato više od 77 hiljada dragulja. Čarls Luis Tifani, osnivač Tiffany & Co, kupio je najviše, čak trećinu inventara.
Decenijama unazad, Luvr se trudio da otkupi, komad po komad, dragulje iz svoje kolekcije kada su stavljani na aukciju.
Ironija trenutne krađe je u tome što su neki od ukradenih krunskih dragulja prethodno prodati na aukciji, a kasnije otkupljeni za Luvr. Sada su ponovo nestali.
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2025 The New York Times Company
Prevod: Darinka Jovanović
