Pišu Havijer Hernandez i River Akira Dejvis
Žene u Japanu dugo vremena imaju jako mali broj predstavnica na najvišim nivoima u firmama, vladi i društvu, što je posljedica kulture koja od njih ima nerealna očekivanja u pogledu brige o djeci i kući.
Ali je u utorak došlo do prekretnice u ovoj zemlji: Sanae Takaiči, okorela konzervativka čiji je idol Magaret Tačer, biće sljedeća premijerka Japana, odlučeno je na vanrednoj sjednici parlamenta. Ona bi bila prva žena na toj poziciji i prva žena na čelu japanske vlade u prethodnih nekoliko vjekova.
Takaiči (64), izaziva različite reakcije u Japanu, posebno kada je riječ o rušenju stereotipa. Njene pristalice su je pozdravile kao pionira koji je dobro upoznat sa kulturom Japana kojom dominiraju muškarci. Aktivisti i naučnici su izrazili zabrinutost u smislu hoće li ona podržati politike kojom su stanovnice Japana držane po strani. Politički protivnici je optužuju da je sitna figura u svojoj partiji, a jedan kolega ju je nedavno opisao kao nevjestu koja se udala za moćnu političku frakciju.
Međutim, mnoge Japanke se nadaju da će Takaiči pomoći da se normalizuje slika jakih ženskih liderki i da će podržati politiku orijentisanu ka porodici, poput one kojom će vrtići i slične ustanove biti dostupni većem broju ljudi.
"Ovo se u Japanu dešava po prvi put", kaže Hikari Minagava (19), studentkinja sa Univerziteta za žene u Tokiju. "Želim da uz Takaiči ženama bude lakše da se bave politikom. Hrabro zakoračiti u svijet politike nije lako za jednu ženu, a ja vjerujem da će ona uspjeti u tome. Takaiči je jaka. Kul je. "
Takaičini stavovi o rodnim pitanjima su kompleksni. Nije poznata po feminističkim stavovima. Kao i druge figure konzervativne stranke, među kojima su i Tačerova i premijerka Đorđa Meloni, Takaiči je podržala politiku za koju kritičari kažu da je umanjila prava žena. Usprotivila se promjeni dugogodišnjeg zakona, prema kojem bračni par treba da ima zajedničko prezime, a podržavala je očuvanje muških nasljednih linija u japanskoj carskoj porodici.
Pojedini aktivisti, naučnici i političari brinu da će se malo toga promijeniti za žene u Japanu dok je Takaiči na vlasti, koja je ovog mjeseca pobijedila četvoricu muškaraca i izabrana je za predsjednicu vladajuće Liberalno-demokratske partije.
Momoko Nodžo, osnivačica omladinske organizacije No Youth No Japan, nazvala je izbor Takaiči "veoma simboličnim". Ali je dodala da se "položaj žena neće poboljšati", s obzirom na konzervativnu ideologiju brojnih funkcionera i glasača LDP-a.
"Ona je prva žena koja je napravila ovaj korak naprijed", rekla je Nodžo. "Ali do te pozicije je došla obeshrabrujući rodnu ravnopravnost u društvu. Ne mislim da će napraviti neki veći napredak."
Japan već dugo zaostaje za drugim demokratskim zemljama po pitanju obezbjeđivanja prava ženama da budu na vlasti.
Žene su prošlog mjeseca držale oko 16% mjesta u donjem domu parlamenta, što je Japan svrstalo na 141. mjesto od 183 zemlje po broju žena u nacionalnom zakonodavnom tijelu.
Prošle godine, 73 žene osvojile su mandate na opštim izborima, što je rekord. Ali žena je i dalje malo na najvišim nivoima vlasti: u aktuelnoj vladi nalaze se samo dvije žene.
U svijetu biznisa, stopa japanske ženske radne snage premašuje tu istu stopu u drugim naprednim društvima, među kojima su i Sjedinjene Američke Države. Međutim, značajan broj žena zauzima prilično nisku poziciju. U više od polovine japanskih firmi muškarci zauzimaju mjesta direktora, pokazalo je nedavno istraživanje u kojem se analiziralo više od dvadeset hiljada kompanija.
Takaiči je njegovala sliku izuzetno vrijedne radnice, posebno izjavivši da bi ravnotežu između posla i privatnog života svela na "posao, posao i samo posao". Ali kritičari kažu da bi ovaj stav mogao biti problematičan za japansko društvo, s obzirom na to da kultura prekomjernog rada u japanskom biznisu i politici, koja uključuje duge radne sate i druženja do kasno u noć, ometa mogućnosti napredovanja za žene, koje i dalje snose većinu obaveza u domaćinstvu i oko djece.
Takaiči je na početku karijere govorila o tome koliko se izolovano osjeća kao žena u politici. U knjizi koju je napisala 1995, dvije godine nakon što je izabrana za poslanicu, prisjećala se kako se osjećala izopšteno kada su njene kolege muškarci držali večernje sastanke u klubovima i saunama.
Napisala je da čezne za danom kada će žene u politici moći da budu ono što su.
"Prava era žena nastupiće onda kada se pojavi mnogo političarki koje nisu ni tipa barbike, koje prekomjerno koriste svoju ženstvenost, ni poput onih koje se nje pretjerano odriču", napisala je ona.
U japanskim medijima, Takaiči je izgradila sliku energičnog novog lica radničke stranke, koja je pretrpjela niz žestokih izbornih poraza tokom prethodne godine i koja je nedavno izgubila svog glavnog koalicionog partnera, koji je to bio čak dvadeset šest godina. Međutim, neki analitičari kažu da uspon Takaiči može više da ima veze sa težnjom njene stranke za promjenom, nego za poboljšanjem statusa žena.
Takaiči se žestoko protivila izmjenama više od stotinu godina starog zakona kojim se ne dozvoljava oboma bračnim supružnicima da zadrže svoje prezime. Budući da zbog ovoga mnogo žena uzima muževo prezime, kritičari tvrde da tradicija ograničava pravo žena na zadržavanje vlastitog identiteta. Takaiči se protivila i mijenjanju zakona iz 1947. godine, kojim je propisano da samo muškarci mogu naslijediti japanski carski presto, uprkos potencijalnoj krizi oko nasljeđivanja.
Japan je tokom svoje carske istorije imao vladarke, sa različitim stepenom stvarne moći. Posljednja žena koja je nosila titulu na Hrizantemskom prestolu Japana bila je Gosakuramači, koja je vladala krajem 18. vijeka.
Iako je Takaiči dala veliko obećanje da će povećati broj žena u svom kabinetu na "skandinavski nivo", koji je obično bliži 50%, ona je više puta odbacila ideju o kvotama raznovrsnosti, za koje neki aktivisti za rodnu ravnopravnost tvrde da su neophodne kako bi se prevazišle duboko ukorijenjene neravnoteže u politici i biznisu. Takaiči je izjavila da želi da izbjegne imenovanje žena "samo zato što su žene".
Ipak, Takaiči je iskazala podršku širenju pristupa zdravstvenoj njezi za žene. Takođe je otvoreno govorila o svom iskustvu sa menopauzom, rekavši da bi Japan trebalo više da učini u podršci ženama koje prolaze kroz taj period.
Žene u Liberalno-demokratskoj partiji tradicionalno su bile pod pritiskom da se politički pomjere udesno kako bi napredovale u hijerarhiji. Sada, kada je Takaiči konačno stigla do vrha, nakon neuspjelih kandidatura za liderku 2021. i 2024. godine, imaće priliku da podstakne stranku da bude osjetljivija na probleme i potrebe žena, rekli su poslanici.
"Od sada će se vidjeti šta ona zaista može da uradi kao nezavisna političarka", izjavila je Kijomi Cuđimoto, poslanica rivalske Ustavno-demokratske partije, koja poznaje Takaiči još od osamdesetih godina.
Kaori Sasaki, osnivačica japanske konsultantske firme za raznovrsnost Ewoman, izjavila je da se ne slaže sa mnogim politikama Takaiči, uključujući njeno snažno protivljenje uvođenju odvojenih prezimena za bračne parove.
Međutim, Sasaki je izrazila nadu da će, kao premijerka, Takaiči ublažiti svoju javnu retoriku i preispitati svoje stavove, posebno po pitanju različitih prezimena.
"Nadam se da će pokrenuti društvo naprijed tako da mnoge žene mogu učestvovati i u politici i u poslovnom svijetu, a da ne moraju prolaziti kroz iste radne uslove i borbe kakve je ona sama iskusila", rekla je Sasaki.
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2025 The New York Times Company
