Pišu Farnaz Fasihi i Lejla Nikounazar za "Njujork tajms"
Marijam (54), kaže da je u panici kad god njen sin izlazi iz kuće, jer su neki njegovi prijatelji ubijeni u toku protesta.
"Istina, svi smo izuzetno loše", rekla je. "Nikad ranije nisam doživjela ovakvu kolektivnu tugu i nestabilnost. Ne znamo šta će se desiti ni u narednih sat vremena". Poput mnogo drugih ljudi koje smo intervjuisali zarad ovog članka, Marijam je tražila da joj navedemo samo ime, jer je plaši revanšizma.
Protesti, koji su za cilj imali svrgavanje autoritarnih vladara, završili su se. Ali, mnogo Iranaca kaže da osjećaj bijesa prema Vladi i anksioznost zbog budućnosti prožimaju sve aspekte života i ništa više u društvu nije normalno.
Kontinuirani krah Vlade i hapšenja disidenata, uključujući istaknute političke figure u reformističkoj frakciji, doprinose osjećaju da je država u zastoju.
Dok se iranski lideri bore da potisnu disidente, istovremeno se suočavaju sa pritiscima izvan granica države. Predsjednik Donald Tramp gomila američke ratne brodove u vodama u blizini Irana, spreman da eventualno napadne ako se aktuelni pregovori između Vašingtona i Teherana ne okončaju time da Iran smanji svoje nuklearne i vojne kapacitete.
Profesori kažu da su oni i njihovi studenti pod traumom. Nafiseh, tridesetpetogodišnja profesorica iz Teherana, kaže da tokom pauza između predavanja, ona i kolege pričaju samo o protestima i plaču.
"Studenti su mnogo uplašeni i rasijani", rekla je, a potom dodala: "Na najslabiji zvuk sirene ili aviona, tresu se od straha".
Iranska vlada je krivicu za ubistva svalila na terorističke grupe povezane sa Sjedinjenim Državama i Izraelom. Tvrdi da su oružani agenti upali na proteste, zbog čega je Vlada morala da odgovori vojnom akcijom, kao i da su teroristi ubili većinu demonstranata.
Ipak, više od stotinu videa i fotografija, koje je verifikovao "Njujork tajms", pokazuju nasilje koje sprovodi Vlada, među njima su i videi na kojima bezbjednosne snage u uniformama i na motorima pucaju na nenaoružane demonstrante.
Organizacije za ljudska prava, poput američke organizacije HRANA, navode da je ubijeno najmanje 7.000 demonstranata, a očekuje se da će se taj broj povećati kako se bude potvrđivalo još smrtnih slučajeva.
Veliki broj poginulih, većinom tokom tri noći početkom januara, što prema organizacijama za ljudska prava i jednom istoričaru predstavlja najsmrtonosnije nemire u savremenoj istoriji Irana, ostavio je mnoge Irance u šoku.
Neki psihoterapeuti pružaju besplatne onlajn radionice kako bi pomogli ljudima da prevaziđu traumu.
Psiholozi su rekli da pacijenti ispoljavaju hroničnu anksioznost, bijes i nepovjerenje.
"Emocionalni ambijent u Iranu znatno se promijenio u prethodnih nekoliko sedmica", kaže dr Bita Bavadi, psiholog iz Teherana, u jednom mejlu. "U kliničkom radu, primjećujem intenzivan spoj ljutnje, straha, bespomoćnosti i potisnute kolektivne tuge".
Mogućnost rata sa Amerikom, koja je rasporedila ratne brodove mornarice u blizini iranskih teritorijalnih voda, dodaje još jedan sloj neizvjesnosti.
Tramp je rekao da bi, ukoliko Iran ne pristane na sporazum kojim bi se obustavio njegov nuklearni program i ograničio domet njegovih raketa, razmotrio napade na tu zemlju. Takođe je izjavio da bi promjena režima u Iranu bila korisna.
Iranci, i pristalice i protivnici vlasti, otvoreno razmišljaju o ratu koji bi vodile Sjedinjene Američke Države i o tome da li bi režim i njegov vrhovni vođa Ajatolah Ali Hamenei opstali.
"Prioriteti naroda razlikuju se od prioriteta njihovih vladara", rekao je na društvenim mrežama Mohamad Renani, vjerski službenik koji je javno kritikovao obračune vlasti s demonstrantima.
"Kada je prioritet naroda hljeb, a prioritet režima političke ideologije i ekstremna tumačenja sopstvenih uvjerenja, dolazi do ozbiljnog sukoba između naroda i režima", dodao je.
Neki Iranci kažu da su toliko ljuti i beznadežni u pogledu promjene iznutra, da podržavaju američku vojnu intervenciju kako bi ih oslobodila ovog režima.
Drugi kažu da se protive ratu, jer bi on mogao dovesti do još veće nestabilnosti, raseljavanja i nasilja.
Kamran, četrdesetdevetogodišnji biznismen, rekao je da je nasilje kojem je svjedočio tokom protesta promijenilo njegovo viđenje rata.
"Nakon masakra, mnogi od nas osjećaju da smo plijen u rukama predatora, a ne ljudi koji žive pod vlašću neke države", rekao je. "Zato gledamo u nebo, nadajući se da će bombe ubiti njih, a da će Iran biti slobodan".
Elahe, pedesetdvogodišnjakinja iz Teherana, kazala je u intervjuu da, iako se protivi vjerskim vladarima, nije za to da se druge države upliću i da ne vjeruje da demokratija dolazi s bombama.
"Imamo dovoljno problema", rekla je. "Ne možemo izdržati rat koji bi mogao uništiti našu infrastrukturu, podijeliti zemlju i ubiti još više ljudi".
Iranska ekonomija, koja je već bila u teškom stanju zbog međunarodnih sankcija i korupcije, pretrpjela je dodatne udarce otkako je ustanak počeo krajem decembra. Valuta je u slobodnom padu, a odluka vlasti da isključi internet ozbiljno je narušila poslovanje.
Reza Alefnasb, predsjednik sindikata radnika u elektronskoj trgovini, rekao je iranskim medijima da su oni koji zarađuju za život putem interneta doživjeli pad prihoda od 80 odsto. Takođe je istakao da kombinacija kontinuiranih prekida interneta i neizvjesnosti u vezi s ratom navodi Irance da manje troše na stvari.
Satar Hašemi, ministar telekomunikacija, izjavio je prošle sedmice za iranske medije da gubici u digitalnom poslovanju iznose oko tri miliona dolara dnevno, dok cjelokupna ekonomija zemlje gubi oko 35 miliona dolara dnevno od početka ustanka.
Mnogi vlasnici malih preduzeća, koji se bave rukotvorinama, pečenjem kolača, modom i muzikom, prošle sedmice obratili su se putem društvenih mreža, moleći ljude da kupuju njihove proizvode kako bi mogli da opstanu. Neki od njih su rekli da su privremeno obustavili rad iz poštovanja prema ubijenim demonstrantima, ali su dodali da takva situacija dugoročno nije održiva.
Članak je objavio "Njujork tajms".
c.2026 The New York Times Company
