Piše: Vivijan Nereim za Njujork tajms
Jedan diskont pića, ranije otvoren samo za diplomate, za koje zabrana ne važi, prethodnih nedjelja je prodavao alkohol strancima drugih vjeroispovjesti, a koji posjeduju "premijum dozvolu boravka", kaže pet kupaca sa kojim je razgovarao Njujork tajms.
Premijum boravak je ograničeni status, koji se obično dodjeljuje bogatim ili visoko-obrazovanim strancima, koji rade za državne kompanije ili u strateškim sektorima, kao što je zdravstvo.
Kupci, među kojima su i diplomate i premijum rezidenti, govorili su pod uslovom anonimnosti zbog osjetljivosti ove teme, a pojedini su se plašili da će ugroziti novootkriveni način kupovine alkohola.
Nije bilo nikakvog saopštenja za javnost o promjeni konzervativnih pravila za prodaju alkohola u islamskoj kraljevini. Kampovala sam ispred radnje u Rijadu i uvjerila se da dobro posluju.
Kompleks u kom se ta radnja nalazi ličio je na desetine drugih u Diplomatskoj četvrti, izolovanom kvartu punom ambasada. Radnja se isticala jedino po zagonetnom znaku na kom je pisalo: "ROBA SA IZUZEĆEM PDV-A SAMO ZA DIPLOMATE", što se odnosi na porez na dodatu vrijednost, koji je sličan porezu na promet.
Niz terenskih vozila približavao se metalnoj kapiji, gdje je obezbjeđenje pregledalo lična dokumenta vozača i odlučivalo hoće li ih pustiti.
Kupci koji su izašli iz prodavnice opisali su pomahnitalost novih ustreptalih kupaca koji su punili hodnike i kupovali piće u vrijednosti od više hiljada dolara. Sve labavija procedura ulaska prisutna je u isto vrijeme kad i novi sistem dvostrukih cijena: diplomate su plaćale jedan set uvećanih cijena, a za stanovnike sa premijum statusom set je bio još skuplji, reklo je nekoliko mušterija. Vidjela sam jedan račun na pokazalo je da je prosječna boca bijelog vina koštala oko 85 dolara, što je više od pet puta skuplje od njegove cijene u Sjedinjenim Državama.
Iako nije poznato ko je vlasnik prodavnice, par detalja o tome kako posao funkcioniše ukazuju na to da je država uključena. Kupci su kazali da im je dozvoljeno da kupe mjesečnu kvotu, povezanu sa brojem lične karte koju im izdaje državni organ, a da je aplikaciju na telefonu, koju diplomate koriste za pristup radnji, kreirala Poreska i carinska uprava.
Centar za međunarodnu komunikaciju, medijsku kancelariju Saudijske Arabije, nije odgovorio na zahtjev za komentar.
Nedosljednost sistema, kao i zvanična tišina oko ovog pitanja, a naročito crne torbe koje kupci žurno ubacuju u svoja vozila, poklapaju se sa burnim, ali ponekad nejasnim načinima koji su doveli do transformacije Saudijske Arabije pod vlašću krunskog princa Mohameda bin Salmana.
U rasponu od jedne decenije, princ Mohamed je izmijenio svaku poru kraljevstva. Nekad poznat po svojoj vjerskoj policiji, strogom načinu oblačenja i zabrani ženama da voze, Saudijska Arabija danas organizuje rejv žurke za oba pola, a Saudijke mogu slobodno da voze, rade i putuju u inostranstvo kad požele.
Put ka većoj društvenoj otvorenosti bio je zbunjujući. Zvaničnici često javno ostaju neodređeni kada je riječ o promjenama politika koje bi mogle izazvati protivreakciju, pa ostaje nejasno da li je, zapravo, do promjene i došlo.
"Saudijska Arabija je na sličan način pristupila brojnim društvenim politikama", kazao je Endru Leber, vanredni profesor na univerzitetu u Nju Orleansu i stručnjak za saudijsku politiku. "Treba dozvoliti sve veće promjene bez velikih najava, što im omogućava eventualno povlačenje za slučaj da požele da naprave pauzu ili se vrate na staro."
Na primjer, čak su 2018. godine brojne kompanije širom kraljevine zatvarale nekoliko puta dnevno da bi označili vrijeme za molitvu. To više nije slučaj, ali nije bilo zvaničnog saopštenja o ovoj izmjeni. Umjesto toga, praksa poslovanja mijenjala se polako i po par godina, što je izazvalo konfuziju.
Prije svega par sedmica, stručni saradnik krunskog princa je čak izjavio za Tajms da ne zna ništa o planovima za legalizaciju alkohola.
"Ništa se dosad nije promijenilo", kazao je savjetnik Ahmed al Hateb, ministar turizma i direktor državnog programa "Kvalitet života" u jednom intervjuu u novembru. "Vidjećemo kako će se stvari odvijati u budućnosti."
Čak je i pronalaženje prodavnice bilo teško. Nema je na internet mapama, pa prijatelji diskretno dijele njenu GPS lokaciju.
Novi kupci su takođe bili nesigurni po pitanju uslova za ulazak u radnju i mogu li zakonski služiti alkohol prijateljima ili ga preprodavati.
Kao i u Sjedinjenim Državama tokom embarga (period od 1920. do 1933. godine kada je u cijeloj državi bila zabranjena proizvodnja, prodaja i uvoz alkohola), stroga zabrana prikriva snažno crno tržište. Decenijama su se domaća žestina i luksuzna uvozna pića točila na privatnim zabavama, u ograđenim stambenim kompleksima i u dobro snabdjevenim saudijskim domovima.
Poznati alkoholni brendovi često su ulazili na tržište putem ambasada, koje su bile u mogućnosti da uvezu neograničenu količinu alkohola kroz diplomatske pošiljke, sve dok vlada nije stavila tačku na taj sistem u januaru 2024. godine.
Nova prodavnica u Rijadu otvorena je kao zvanična alternativa, ali je omogućila ulazak samo diplomata drugih vjeroispovjesti i ograničila ih na mjesečnu kvotu kupovine.
Prema lokalnim medijima, saudijski zvaničnici su ovo predstavili kao obračun sa nezakonitom trgovinom. Štaviše, neke ambasade su pokušale da izdejstvuju izuzetke, tražeći da im se poveća kvota za kupovinu.
Istovremeno, neki stanovnici su šaputali da je nova prodavnica samo izgovor za širenje pristupa alkoholu. Kada bi novi sistem bio uspostavljen, proširiti bazu kupaca bilo bi prilično lako.
Za predstavnike saudijske vlasti ima više motiva da dozvole prodaju alkohola.
Naizgled trijezan društveni život u kraljevini ometa nastojanja princa Mohameda da privuče više visokoobrazovanih stranaca da rade tamo. Saudijska Arabija će 2034. godine biti domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu za muškarce, a mnogi strani posjetioci očekivaće da mogu da kupe alkohol.
Zvaničnici su takođe pod pritiskom da ojačaju turizam i povećaju državne prihode koji ne potiču od nafte, što su ključni djelovi plana ekonomske diverzifikacije princa Mohameda.
Originalni članak objavio je Njujork tajms.
c.2025 The New York Times Company
