-U početku je to bila šala... ali sada ovo ima svoje teškoće- rekao je 68-godišnjak Hasahja za AFP na svom imanju u selu Bugisa u okrugu Butaleja, udaljenom području istočne Ugande, prenosi Klix.ba.

-Zravlje mi je narušeno i imam samo samo dva jutra zemlje za tako veliku porodicu, dvije žene otišle jer nisam mogao da priuštim osnovne stvari poput hrane, obrazovanja, odjeće.

Hasahya je trenutno nezaposlen, ali je postao svojevrsna turistička atrakcija u svom selu. Kaže da njegove žene sada koriste pilule protiv začeća kako bi zaustavile daljnje širenje porodice.

-Ne očekujem da ću imati još djece jer sam bio neodgovoran, toliko djece o kojima se ne mogu brinuti- kazao je sretni otac.

Njegovo potomstvo uglavnom živi u kući koja propada, čiji je krov od gvožđa i zahrao, ili u dvadesetak blatnih koliba pokrivenih travom u blizini.

Prvi put se oženio 1972. godine na tradicionalnoj ceremoniji kada je imao oko 17 godina, a njegovo prvo dijete Sandra, rodila se godinu dana kasnije.

-Rođaci i prijatelji su me savjetovali da se oženim mnogo žena, jer imam samo brata, kako bismo rodili mnogo djece i proširil porodično nasljeđe- kaže Hasahya.

Hasahja je rekao da je tada bio trgovac stokom i mesar, i da su mu seljani nudili ruku svojih kćeri, neke i mlađe od 18 godina.

Dječji brakovi zabranjeni su tek u Ugandi 1995. godine, dok je poligamija u toj istočnoafričkoj zemlji dopuštena prema određenim vjerskim tradicijama.

Njegovo 102 djece ima od 10 do 50 godina, dok najmlađa žena ima oko 35 godina.

-Mogu da se sjetim imena samo svog prvog i zadnjeg rođenog djeteta, rekao je dok je preturao po hrpama starih svjeski tražeći detalje o njihovim rođenjima.

Hasahja čak ne može da se sjeti imena nekih od svojih žena i mora da se posavjetuje s jednim od svojih sinova, Šabanom Maginom, 30-godišnjim učiteljem u osnovnoj školi koji pomaže u vođenju porodičnih poslova i jedan je od rijetkih koji je stekao obrazovanje.

Kako bi rešili sporove u tako velikom okruženju, Hasahja kaže da imaju mjesečne porodične sastanke.

Lokalni službenik koji nadzire Bugisu, selo od oko 4.000 ljudi, rekao je da je uprkos problemima, Hasahja "dobro odgojio svoju djecu" i da nije bilo slučajeva krađe ili tučnjave, na primjer.

Stanovnici Bugise su uglavnom seljaci koji se bave sitnom poljoprivredom ili uzgajaju stoku.

Mnogi članovi Hasahjine porodice pokušavaju zaraditi novac ili hranu obavljajući poslove za svoje susjede ili provode dane donoseći drva i vodu, često pješice prelazeći velike udaljenosti.

Oni kod kuće sjede oko dvorišta, neke žene pletu prostirke ili pletu kosu, dok muškarci igraju karte pod zaklonom drveta.

Kad je podnevni obrok od kuvane manioke spreman, Hasahja izlazi iz kolibe u kojoj provodi veći dio dana i zapovjedničkim glasom poziva porodicu da stane u red za jelo.

Dvije njegove žene već su ga napustile, a još tri sada žive u drugom gradu udaljenom oko dva kilometra zbog prenaseljenosti na imanju.

Na pitanje zašto ga više žena nije napustilo, Hasahja je izjavio: "Svi me vole, vidite da su sretni!"

(Klix.ba)