Piše Viktorija Kim za Njujork tajms
Melburn, Australija
Darsi Pričard (15) izbrisala je Snepčet (Snapchat) sa svog telefona prije godinu dana kada je osjetila da se pogubila u njegovom sadržaju.
Njen drug Luka Hagop (15), jedne sedmice je proveo više od trideset i četiri sata na Instagramu, dijeleći videa sa kućnim ljubimcima, kao i druga videa "tako obična i smiješna, baš zato što nisu smiješna".
Ameli Tomlinson (14), održava kontakt sa društvom preko Snepčeta i donedavno nije imala gotovo ničiji broj telefona.
Njenoj drugarici, Džasmin Bentli (15), nije dozvoljeno da bude na društvenim mrežama, ali mašta o tome da bude kreator sadržaja (za društvene mreže).
Dva drugara, koji žive u istočnom predgrađu Melburna, nagovijestila su drastično drugačiji odnos koji današnji tinejdžeri imaju sa društvenim mrežama. Ali u jednom su ujedinjeni: ne misle da će novi zakon, kojim se zabranjuje mlađima od 16 godina da imaju naloge na društvenim mrežama i koji je stupio na snagu u srijedu, nešto značajno promijeniti njihov život.
Ovaj zakon usvojen je prije godinu dana, kao proba onoga što mnogi roditelji vide kao Sizifovski zadatak: zaštititi djecu od brojnih rizika povezanih sa društvenim mrežama, dok ne nauče kako da budu odgovorni korisnici.
Ali, ovi tinejdžeri, rođeni upravo u vrijeme kada su napravljeni Instagram i Snepčet, pravi su digitalni maheri. Većina njih zna kako da koristi VPN, koji im može pomoći da zaobiđu ovu zabranu. Mnogi su unijeli lažne godine kada su se na početku prijavili, kako bi ispunili kriterijum da imaju najmanje 13 godina, što je preduslov za brojne društvene mreže. Drugi su se poslužili podacima svojih roditelja da bi otvorili nalog, ili starije braće i sestara čije profile mogu da koriste.
Više od svega, društvene mreže su jednostavno preduboko ukorijenjene u njihove živote.
"Mi tako komuniciramo", rekla je Ameli.
Darsi je kazala da su neki njeni prijatelji pričali o prelasku na druge aplikacije. "Nećete ih zaustaviti", izjavila je.
Promijeniti instikte?
Posljednjih godina, roditelji širom svijeta su se suočili sa sve većom brigom zbog štete koju društvene mreže nanose psihičkom zdravlju njihove djece, kao i zbog mogućnosti internet-zlostavljanja i posljedica na njihov mozak u razvoju.
Prošlog decembra, Australija je postavila starosnu granicu od 16 godina, kao minimalan uzrast za naloge na društvenim mrežama, što je značilo da će stotine hiljada mlađih tinejdžera izgubiti svoje. Druge zemlje, poput Malezije, pratile su ovaj primjer i uvele slična pravila.
Australija nameće obavezu kompanijama iza društvenih mreža, da tinejdžere drže podalje od svojih platformi i neće kažnjavati roditelje ili djecu koja prekrše zakon. Zvaničnici, među njima i premijer Entoni Albaniz, pokušali su da umanje očekivanja u pogledu toga da će ovaj zakon biti rješenje koje će preko noći sve popraviti.
Kažu da podržavaju roditelje koji se osjećaju nemoćno u odnosu na čar društvenih mreža i pritisak vršnjaka prisutan među tinejdžerima. Anika Vels, minstarka za komunikacije, opisala je gotovo idiličnu novu realnost u kojoj djeca imaju pregršt vremena da nauče da spremaju hranu, uče novi jezik ili se bave sportom.
Ali, svakako da neće biti tako jednostavno. Životi i odnosi mnogih mladih uzrasta između trinaest i petnaest godina su isprepletani sa društvenim mrežama, čak i ako oni sami nisu na platformama.
Na primjer, kada su se Darsi i njeni prijatelji igrali igre pogađanja na internetu, mnogo pojmova bilo je povezano sa videima koji su svi drugi vidjeli ranije na Instagramu. Kada su Ameli i njena drugarica stigle u školu 15 minuta prije prvog zvona, napravila su četiri videa za TikTok. Kad se Džasmin našminka, ona će se snimati, iako nema profil na mrežama. A kada je Lukina majka umrla prije nekoliko godina, pomoglo mu je to što je pisao o svojim osjećanjima na jednoj anonimnoj platformi.
Mogu li se zakonom promijeniti ti instikti?
Trenutno je zakonom obuhvaćeno deset društvenih mreža: Fejsbuk, Instagram, Kik, Redit, Snepčet, Treds, TikTok, Tvič, Iks i Jutjub. Iz kompanija su rekli da ne vjeruju da je sveopšta zabrana najbolji način da djeca budu bezbjedna, ali će svejedno deaktivirati profile mlaćih od 16 godina.
"Odvlače nas od nečeg sa čim smo se srodili i što je postao dio našeg svakodnevnog života", rekla je Džasmin.
To nije naš izbor
Luka se šali da Darsi živi u režimu iz "1984", kad je riječ o mobilnim telefonima i društvenim mrežama,
aludirajući na kontrolišuću vlast u romanu Džordža Orvela.
Njeni roditelji su njoj i mlađoj braći postavili dnevni limit na aplikacijama, za Darsi pet minuta na Jutjubu i trideset minuta za Vocap (WhtasApp).
To je jedan balans postignut nakon mnogo porodičnih diskusija i ponekih svađa u suzama. Ali, to znači i da je posle škole, ona provodila sate razgovarajući sa ocem o njenom domaćem iz njemačkog, o tome kako je pomogala da se spremi večera i gledaju Simpsonovi sa braćom, dok joj je telefon stajao netaknut na dogovorenom mjestu u kuhinji. A kad je zatekla sebe, kako odsutno pregleda sadržaj na Snepčetu, sama je odlučila da ukloni aplikaciju.
Karolin i Džoel Pričard, Darsini roditelji, rekli su da im se činilo kao usamljena i teška borba ograničavati upotrebu telefona svojoj djeci.
"Biće kao da nam je pao ogroman teret s leđa kada se vlada uključi i kaže:"jednostavno je zabranjeno", rekao je Džoel Pričard. "Tada se možemo okrenuti i reći: 'Hej, nismo mi tako odlučili.'"
Darsi, koja kroz svoje učešće u inicijativi na jednom projektu, koji vode mladi, govori i razmišlja o uticaju društvenih mreža na svoje vršnjake, smatra da se ograničavanjem upotrebe samo odugovlači problem, a kompanije oslobađaju odgovornosti da svoje platforme učine bezbjednim od potencijalno štetnog sadržaja.
"Ne bi trebalo da krivica bude na korisniku", rekla je. "Kompanije koje stoje iza društvenih mreža zaista moraju preuzeti mnogo veću odgovornost."
Luka, njen prijatelj još od osnovne škole, oduvijek je imao potpunu slobodu kada je riječ o korišćenju interneta i telefona.
Instagram je, kako kaže, samo lagana razonoda koja zahtijeva manje truda nego, recimo, postavljanje društvene igre. Iako se ponekad osjećao "zarobljenim" algoritmom aplikacije, vjeruje da ga može nadmudriti tako što ugasi aplikaciju kada naiđe na video-snimke koji mu se ne dopadaju.
Njegov otac, Adrijan Hagop, rekao je da je oduvijek vjerovao kako su Luka i njegov stariji brat dovoljno zreli i odgovorni da sami donose odluke, kao i da smatra da bi trebalo da nauče da se nose s problemima na koje mogu naići na internetu, umjesto da ih pretjerano štiti od nepoznatih opasnosti.
Njegov pristup je da im dozvoli da steknu ta iskustva i da mu se, ako bude potrebe, kasnije obrate i razgovaraju o tome. Čak i nakon zabrane, ako bi Luka želio da bude na društvenim mrežama, Hagop kaže da bi mu pomogao da otvori nalog.
"Oba moja djeteta su prilično skeptična, pa im donekle vjerujem", rekao je. "Mislim da to zavisi od djece."
Originalni članak objavio je Njujork tajms
c.2025 The New York Times Company
Prevod: Darinka Jovanović
