- Brzi voz 671, nakon stanice u Užicu, trebalo da bez zaustavljanja prođe dijelom pruge kroz teritoriju BiH. No, naoružana lica su okupirala stanicu i primorala otpravnika vozova da zaustavi kompoziciju. Identifikovani su putnici nesrpske nacionalnosti, koji su odvedeni do škole u selu Prelovo kod Višegrada, gdje su opljačkani i pretučeni, a zatim prebačeni u selo Mušići, kod Višegradske Banje, gdje su ubijeni. Tog dana ubijeni su: Halil Zupčević (1944), Senad Đečević (1975), Esad Kapetanović (1954), Iljaz Ličina (1947), Fehim Bakija (1950), Rifat Husović (1958), Ismet Babačić (1963), Šećo Softić (1945), Adem Alomerović (1935), Rasim Ćorić (1953), Fikret Memović (1939), Fevzija Zeković (1939), Džafer Topuzović (1938), Muhedin Hanić (1966), Safet Preljević (1971), Nijazim Kajević (1963), Zvjezdan Zuličić (1960), Jusuf Rastoder (1938) i Tomo Buzov (1940) i jedno nepoznato lice. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 17 godina. Iako je ovaj zločin izvršen van teritorije Crne Gore i od strane lica koja nijesu njeni državljani, osmorica otetih bili su iz Crne Gore (Bijelo Polje, Podgorica, Berane i Bar), što obavezuje nadležne institucija u Crnoj Gori da aktivno doprinesu procesuiranju počinilaca i nalogodavaca, kao i pronalaženju posmrtnih ostataka stradalih putnika - podsjetila je Maja Marinović, saradnica na programima CGO.
Za zločin u Štrpcima vođeni su krivični postupci u tri države - Crnoj Gori, BiH i Srbiji. Pravosnažno je osuđeno deset lica, dok su tri osobe osuđene pred Višim sudom u Beogradu u ponovljenom postupku na ukupno 25 godina zatvora, ali presuda još nije pravosnažna. U Crnoj Gori je 2003. godine Nebojša Ranisavljević pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, navodi.
- Zločinom je komandovao Milan Lukić, predvodnik paravojne jedinice „Osvetnici", koji je pred Haškim tribunom osuđen na doživotni zatvor za niz zločina počinjenih u Višegradu tokom rata. Sud BiH ga za zločin u Štrpcima tereti od 2019. godine. Krajem 2014. godine, u zajedničkoj akciji policije BiH i Srbije, uhapšeno je 15 lica. Pred sudom BiH je 2015. godine otpočelo suđenje protiv 10 lica - Mića Jovičića, Obrada i Novaka Poluge, Petka Inđića, Radojice Ristića, Dragana Šekarića, Olivera Krsmanovića, Miodraga Mitrašinovića, Bobana Inđića i Vuka Ratkovića. Jovičić je priznao krivicu, a postupak protiv Ratkovića obustavljen 2021. godine zbog smrti optuženog. Oni su pravosnažno osuđeni na kazne u rasponu od 5 do 15 godina zatvora. U Srbiji je Tužilaštvo za ratne zločine podiglo 10. maja 2018. godine optužnicu protiv pet lica za zločin u Štrpcima - Gojka Lukića, Duška Vasiljevića, Ljubiše Vasiljevića, Dragane Đekić i Jovana Lipovca. Troje bivših pripadnika VRS - Gojko Lukić i Duško Vasiljević osuđeni su na po 10 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva, Dragana Đekić na pet godina zatvora, a dvojica od petoro optuženih su, u međuvremenu, preminuli. Činjenica da je, prema optužnicama, u zločinu učestvovala organizovana oružana grupa od 25 do 30 pripadnika VRS, ukazuje da puna pravda još uvijek nije dostignuta - ističe.
Do danas, kako je kazala, su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve - Halila Zupčevića, Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Iljaza Ličine - na obalama jezera Perućac, dok se za ostalima se i dalje traga i nakon više od tri decenije.
Spomen-obilježje žrtvama podignuto je 2016. godine u Bijelom Polju, nakon višegodišnje borbe porodica i posvećenih pojedinaca, dok izostanak memorijalizacije na državnom nivou ostaje veliki institucionalni propust, dodaje.
Zločin u Štrpcima nije dio formalnog obrazovnog sistema Crne Gore, čime se ostavlja prostor za zaborav, manipulacije i revizionizam. Istraživanje CGO-a o poznavanju činjenica kod mladih iz 2024. godine pokazuje da 42,2% mladih ne zna ili odbija da odgovori na pitanje da li su na teritoriji Crne Gore počinjeni ratni zločini, dok je među onima koji su odgovorili potvrdno tek 45,6% čulo za zločin u Štrpcima. CGO apeluje na obrazovne institucije da teme ratnih dešavanja 90-ih uvrste u nastavne programe na svim nivoima obrazovanja, kako bi se doprinijelo kulturi mira i poznavanju sudski utvrđenih činjenica, ističe.
- Odluka Vlade Crne Gore o isplati novčane naknade porodicama civilnih žrtava, uključujući porodice žrtava otmice u Štrpcima, predstavlja korak ka priznavanju odgovornosti države, ali ne može zamijeniti punu istinu, pravdu i sistemsko suočavanje s prošlošću. Naime, nakon višedecenijskih zahtjeva porodica žrtava, javnosti i organizacija civilnog društva, odlukom Vlade iz 2025. godine, 16 porodica civilnih žrtava dobiće po 100.000 eura, u dvije faze tokom 2025. i 2026. godine. CGO ukazuje da materijalna satisfakcija, iako važna, ne oslobađa državu obaveze da obezbijedi djelotvorne istrage, kontinuiranu potragu za nestalima, procesuiranje svih odgovornih i memorijalizaciju ratnih zločina - ističe Marinović.
CGO podsjeća i da je Komitet Ujedinjenih nacija za prisilne nestanke 2025. godine pozvao Crnu Goru da izmijeni Krivični zakonik i definiše prisilni nestanak kao posebno krivično djelo sa dugim rokom zastarjelosti. Iako su usvojene Smjernice za potragu za nestalim osobama i Strategija za istraživanje ratnih zločina za period 2024–2027, dometi ovih dokumenata zavise isključivo od njihove dosljedne primjene u praksi.
CGO je u martu 2025. godine objavio publikaciju Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori: Slučaj "Štrpci", koja uključuje obimnu sudsku dokumentaciju i pruža materijal za analitički pregled ovog predmeta.
U znak sjećanja na žrtve otmice u Štrpcima, cvijeće će danas biti položeno u 10h00 kod spomen-obilježja na Pobrežju u Podgorici i u 13h00 u Bijelom Polju. CGO poziva sve koji su u mogućnosti da prisustvuju ovim komemoracijama, poručuje.
