O Andriću i njegovim djelima u budvanskoj Modernoj galeriji govorili su prof. dr Aleksandar Jerkov i akademik, prof. dr Jovan Delić, a veče je moderirala Stanka Rađenović Stanojević, navode u saopštenju iz Narodne biblioteke "Miroslav Luketić" iz Budve.
Profesor Jerkov u svom izlaganju ukazao je na to da je Andrić dugo radio na svojim rukopisima. Kako je naveo, po toj svojoj osobini on se može uporediti sa autorima kod kojih su geneze književnih djela trajale izuzetno dugo, kao recimo kod Tomasa Mana. On je naglasio da u istoriji književnosti postoje trenuci koji na specifičan način vrednuju neku vrstu iregularnosti. U Andrićevom slučaju, kako je kazao, iregularnost je to da jedan pisac objavi tri romana odjedanput. To je, prema profesorovim riječima, trenutak u kojem je srpska književnost, u jednoj jedinoj godini, kad se to najmanje moglo očekivati, dobila veliki evropski roman 19. i 20. vijeka - u jednom piscu i u jednom trenutku.
– Hiljadu neobičnosti, hiljadu osobina, hiljadu svojstava, među koje spada i to da u romanu "Na Drini Ćurpija" dobijete široki raspon vremenskih zona, ni manje ni više nego sve vjekove jedne cijele epohe. Dobijate, istovremeno, knjigu koja, sa jedne strane hoće da bude veliki društveni roman, ali dobijate i roman koji raspravlja o najurgentnijoj temi koja može biti, a odnosi se na sudbinu novooslobođenih prostora - kaže Jerkov. On je istakao i da je Andrić pokazao hrabrost objvljujući ovaj roman.
– Možda je Andrić to pisao za neki drugi režim i neku drugu vlast, ali nije bacio u đubre smatrajući da je upropašćeno. I zato je književnost iznad politike - naveo je Jerkov, ističući da Andrić nije bio kompromiser i konformist.
Prof. Delić je istakao da je vrijeme kada je Andrić pisao ove romane u stvari bilo vrijeme preživljavanja, pa tako i za velikog pisca.
– To vrijeme pisanja romana bilo je neka vrsta odbrane od smrti, neka vrsta Šeherezadinog posla. Nije slučajno Ivo Andrić u svojoj besjedi prilikom uručenja Nobelove nagrade govorio upravo o Šeherezadi ili pomenuo makar Šeherezadu, na jednom veoma važnom poetičkom mjestu. A to je zaista jedan od najboljih govora koji su održani prilikom dodjele Nobelove nagrade. On je bio ozbiljan čovjek koji ništa nije prepuštao slučaju i sve što je morao da radi radio je možda ponekad isuviše ozbiljno - istakao je Delić. Posebno se osvrnuo na Andrićev roman "Gospođica", u kojem se pored ostalih postupaka koristi i ironijom.
– Andrić nije mnogo volio ironiju, jer je smatrao da se na nju oslanjaju ljudi koji nemaju druge argumente duha. Možda je u pravu, možda i nije, jer kompletan 20. vijek počiva na ironiji, ali jednostavno on je takođe, kako vidite, tu ironiju vješto koristio na nekim mjestima, kao ovdje - kazao je Delić.
