Predstava "Bogojavljenje" nastala je u koprodukciji Narodne biblioteke "Miroslav Luketić" Budva, Nikšićkog pozorišta i Beo Arta.
Riječ je o zahtjevnom umjetničkom poduhvatu i prvoj pozorišnoj adaptaciji Bećkovićevih djela, a autorski tim opredijelio se za poeme "Bogojavljenje", "Nož", "Ovo i ono" i esej "O budalama", djela koja izvorno, ali i u dramskom formatu, donose antiratnu poruku ukazujući na tragičnost podjela na našim prostorima, složenost međuljudskih odnosa, ali i odnos pojedinca prema Bogu, stoji u saopštenju iz budvanske Narodne biblioteke.
"U vreme Bogojavenja probudim se, kukavac, od jada mi se zanebesalo, pa mislim: šta bi bilo da se, ne daj Bože, pojavi Bog", replika je iz istoimene poeme koja se provlači kao lajt-motiv kroz cijelu predstavu. U tom smislu, ona se pojavljuje i kao izvor iz kojeg proizlaze dramski tokovi i lične dileme likova, koje ubjedljivo dočaravaju glumci Nebojša Milovanović, Milovan Filipović i Svetozar Cvetković.
Lični preobražaj u ovom pozorišnom komadu, na dubok i uvjerljiv način, predočen je kao put za prevazilaženje teškog bremena prošlosti, uz sva individualna i kolektivna iskušenja koja takvo stremljenje sa sobom nosi, što je aktuelna poruka i mogući put ne samo u balkanskom, već i u širem, svjetskom kontekstu. Lični preobražaj, na koji nas poziva predstava "Bogojavljenje", neminovno vodi ka Bogu – ka dijalogu čoveka sa Bogom, neizostavno i ka pokajanju čiji plodovi mogu biti zalog za srećniju budućnost i novu stvarnost.
Nakon jednoiposatnog izvođenja publika je gromoglasnim aplauzom nagradila glumačku ekipu, a posebne ovacije upućene su i akademiku Bećkoviću koji je prisustvovao premijeri.
– Istina je našega vremena da svaka knjiga ima sadržaja koliko ima čitalačkih doživljaja. Ovo je jedan doživljaj moje poeme i djelo Ane Đorđević i glumaca, tako da moj utisak je ravnopravan sa njihovim, ali nema nikakvu prednost. Sa uživanjem sam gledao i mogu samo da čestitam i autorima, i glumcima, i producentima na tome što je ovdje, između crkava u Budvi, izvedena ovakva predstava i da su glumci junački iznijeli tekst i svoj doživljaj teksta. Ana Đorđević je napisala novu poemu, novu verziju i kćerku moje poeme - istakao je Bećković.
Filipović se osvrnuo na sam tekst, naročito na problematiku ličnog preobražaja.
– Negdje u podnaslovu ove predstave stoji i "opraštanje". Kada se molimo, molimo se za oprost grijehova i loših stvari koje smo radili, ali, kao što je prikazano i u predstavi, nisam siguran koliko smo u tome spremni da odemo do kraja. U redu, mi tražimo opraštanje, ali pokajanje je nešto drugo. I vidjeli ste u predstavi da većina ljudi na korak od pokajanja odustaje, odnosno predomisli se i do istinskog pokajanja rijetko kad dođe. Na kraju krajeva, živimo i u vremenu kada se stalno raspravlja o tome ko je kriv, ko je kome kriv, ko nam je za šta kriv, da li je bolje ovo ili ono - rekao je Filipović navodeći da je zadovoljan reakcijama publike.
Utiske je sumirao i Milovanović, ukazavši da je posredi nešto što se ne radi svakog dana.
– Govorim o velikim riječima, mislima i poeziji Matije Bećković, ali i o tekstu Ane Đorđević, a jedna naša koleginica koja je bila u publici kazala je da je predstava na nivou antičke drame. Naša glavna bojazan bila je da to ne ostane hermetično i zatvoreno, već da dopre do publike - rekao je Milovanović.
Producent je Boris Mišković, scenografiju i kostim potpisuje Adrijana Pajić, dizajn plakata Marinko Lugonja, a autor fotografija je Miloš Obrenović.
