Kosta Radović / - LAZAR RUZIC

Andrija Radulović: Ustanoviti nagradu sa imenom Koste Radovića

To je dug prema Kosti Radoviću koji je osnovao "Pjesničku riječ na izvoru Pive", koja traje preko pola vijeka i za života je bio učesnik svih tih manifestacija

Prvo poetsko-književno veče posvećeno književniku Kosti Radoviću (1936-2019) priređeno je nedavno u dvorištu porodične kuće, gdje su se okupili prijatelji po peru da nadahnuti Kostinim stvaralaštvom i prijateljstvom evociraju uspomenu na njega.

U dijelu programa u kome su kolege govorile, moglo se čuti da je Radović jedan od najznačajnijih savremenih pjesnika romansijera, esejista, književni kritičar na savremenoj sceni Crne Gore i svesrpskom prostoru. Pjesnik Andrija Radulović je podsjetio da je predložio da se osnuje nagrada sa Kostinim imenom koja bi se dodijeljivala u Pivi, jer je to dug prema Kosti Radoviću koji je osnovao manifestaciju "Pjesnička riječ na izvoru Pive", koja traje preko 50 godina.

- On je i jedini učesnik svih tih 50 manifestacija, odani učesnik "Pjesničke riječi na izvoru Pive". Mnogi, upravo jugoslovenski pjesnici su dolazili zbog njega tamo, od Desanke Maksimović, pa do Vaska Pope. To je sve njegovo zalaganje i veliki posao, vjerujući u riječ i misiju. To ne može neko da radi ko je plaćen za taj posao, već onaj koji to živi cijelim svojim bićem i duhom. On je tu bio utemeljen, u Pivi. I ovo bi trebalo da podrži i uradi Centar za kulturu u Pivi, da podrži ovu manifestaciju sjećanja na lik i djelo Koste Radovića. Njegov životopis, sve je manje-više vezano za Pivu - rekao je Radulović.

I pjesnikinja Milica Kralj je podsjetila da je Radović opjevao i simbole pravoslavnog nasljeđa i simbole kuće i kućišta, i ljubav, i čežnju, i ljepotu, i vjernost žene, i nježni dodir čulnosti, i žudnje, i sjećanje...

- Njegova knjiga "Potop Pive" knjiga je o nestaloj izgubljenoj Pivi, koja je potopljena, žrtvovana, i to na isti način koji podsjeća na Starozavetni biblijski potop koji je Bog poslao na grešnike i grešnu zemlju i grešni rod. Samo što je ovaj pivski potop, kao što je poznato i kazano, istovremeno najavio i potop i nestanak zajedničke države, i nova razbratstva, navela je Kralj i zaključila da je to bio potop u kojem je zauvijek nestala ideja zajedništva i među istorodnim narodom.

Kosta Radović je rođen 1936. godine na Mioći, u Pivi. Učiteljsku školu završio je u Nikšiću, a studije srpskog jezika i književnosti u Beogradu. Bio je prvi direktor tri osnovne škole u Pivi, potom sekretar Kulturno-prosvjetne zajednice Crne Gore, zamjenik direktora Centra savremene umjetnosti Crne Gore. Inicijator i akter podizanja Spomenika žrtava fašizma Pive, rada vajara Luke Tomanovića. Utemeljivač susreta koji do današnjeg dana traju - "Pjesnička riječ na izvoru Pive". Poslednjih godina predano je radio na obnovi Pive, obnovi manastira na Zagrađu, spomenika u Dolima.

Kosta i Ivo Andrić

- Nije čudno što je naš nobelovac Ivo Andrić jednom prilikom Kosti rekao da će biti pisac još dok je bio student. Večeras imam tu nebesku radost, šta reći o ovom ne dobu kad se i krst muči u ovom vremenu, kad se i umjetnost mjeri, s pripadnošću ovoj i onoj grupi. Da prozborim o književniku, piscu, filozofu, putopiscu, scenaristi, jednom riječju o velikom umjetniku koji je stvarao, velikog srca. Da govorim o Kosti Radoviću, koji je bitisao, tugovao, i radovao se, spavao i sanjao sa svojom Pivom, baš kao sa dobrom knjigom. O piscu koji je hodio po napaćenoj pivskoj zemlji, i napravio mali univerzum, bolje reći sklonište, od smilja i milja, za one koji pišu iz čistog duha, koji stvaraju duboko ispod kože, dok skidaju sjenke sa sunca - rekla je Sofija Simović.

Duško Radović, sin Kostin, je podsjetio na Kostino prijateljstvo sa Ivom Andrićem, te da je ono počelo spontano.

- Poznata je anegdota o tom susretu. Kada je Ivo Andrić držao predavanje na Filozofskom fakultetu, Kosta, tada kao student, upitao ga je:,,Kako ste izgradili stil?"; Ivo Andrić mu je odgovorio: "Znači, Vi, sigurno pišet". Od tog momenta, Kosta je bio moderator svih Ivovih večeri, vodeći manifestacije i književne programe - posvjedočio je Kostin sin.

Objavio je knjige poezije: "Piva samoglasna" (1974), "Pslam o zemlji"(1975), "Za novi zavičaj" (1976), "Prosuto nebo"(1978), "Izgovor uma"(1979), "Povelja" (na srpskom i engleskom, 1981), "Rebro zemlje moje", "Strah od sreće" (1984), "Smrt živog vrela" (1987), "Povratič" (1988), "Ljubav se javno kaže" (1990), "Kuća kod Hrista" (1994), "Izvršenje straha" (izabrane pjesme, 1995), "Vezena tužbalica" (2005), "Samo(Antologija)", (izbor poezija, 2006), "Večera za oba svijeta" (2008), "Solženjicinova brojanica" (2010), "Dva svijeta vidiš jedan pjevaš" (2012), "Strah od sreće" (2014); kao i romane: "Ljetopisna knjiga arhimandrita Arsenija Gagovića"(1990), "Vrtijeljka" (2003), "Bogorodičina knjiga" (2008); knjige kratke priče: "Uspenska vrata" (1997), "Kaluđerski most" (2012).

Autor je radio drame: "Ubistvo braće Tadić", dokumentarno-književne proze: "Piva potop" (1998), "Seoba manastira Pive" (2001), "Zapisi manastira Sv. Bogorodica" (2010) i putopisne proze "Putopis iz Kine (1984).

Bio je član crkvenog odbora eparhijskog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, Savjeta enciklopedije Crnogorske akademije nauke i umjetnosti, počasni je građanin stare ruske prestonice Suzdalj i grada Kraljeva. Poezija mu je prevedena na ruski, kineski, jermenski, engleski, makedonski, italijanski, bugarski, rumunski, makedonski i češki jezik. Zastupljen je u brojnim pesničkim antologijima izborima i pregledima kao i u edicijama "Koje ko u kulturi Crne Gore" Novaka Vučevića i Budislava Kralja i "Ko je ko u Crnoj Gori" autora Nikole Raskovića. Njegov pjesnički portret predstavljen je na susretima "Pesnička riječ na izvoru Pive" i Pjesničkim susretima na Tari.

Dobitnik je književnih nagrada Zlatne povijelje Međurepubličke zajednice za kulturu i prosvjetu Pljevalja, Spomenice Pjesničke riječi na izvoru Pive, "Makarijevo slovo" Udruženja književnika Crne Gore, Vidovdanske povelje Tribine "Riječ" UKCG, Nagrade "Stvaranja", najstarijeg književnog časopisa u Crnoj Gori, časopisa nagrade "Pečat Hercega Šćepana" i najveće nagrade Udruženja književnika Crne Gore "Marko Miljanov", koja je mu dodijeljena mjesec dana pred smrt.