Kustoskinja ove samostlane izložbe Biljane Keković je istoričarka umjetnosti Vasilisa Gagović.
U tekstu pratećeg kataloga istoričarka umjetnosti mr Lucija Đurađković je zapisala da slikarstvo Kekovićeve, kroz osobenu likovnu poetiku, zauzima posebno mjesto u okviru savremene crnogorske umjetničke scene.
– Kroz apstraktni preplet liričnog i ekspresivnog, u vjernoj službi davno usvojenih estetskih postulata, umjetnica oslobađa energiju iskonske igre vizuelizirajući nemir poetske transformacije iluzije uhvatljivog u intimiziranu stvarnost preobražaja duhovnog, nestvarnog… Kroz svoj višegodišnji stvaralački put, Keković je izgradila autentičan vizuelni jezik koji u prvi plan stavlja boju kroz koju pokreće svjetlosnu energiju budeći različite emocije kako unutar sebe, tako i kod posmatrača. Boja se na njenim platnima, čas fluidno rastače, kapa, čas struji, uzmiče ili vlada ekspresijom gesta u konstantnom pokretu. Taj njen likovni svijet, svijet osobene vizuelnosti, istovremeno, i intuitivan i živ, tanano introvertan u svojoj dubini i, istovremeno, ekstravertan u iskrenosti i težnji da predstavi i iskaže lični, autentični osjećaj doživljaja sobstva u kontaktu sa spoljnim svijetom, ostavlja snažan utisak nezaborava i stalnog povratka kogniciji, sjećanju - piše Đurašković. Kako dodaje, iz ovog temeljnog postulata koji suštinski određuje i opšti pojam slike kao posebnog vizuelnog entiteta, kristališe se osobeno opredjeljenje Biljane Keković za likovnost koja u sebi sadrži sponu između pojmovne, misaone vizije i unutarnjeg duhovnog doživljaja, naizmjenice se nadopunjujujući kroz čvrsti i neraskidivi relacioni odnos iskazan kroz primarno apstraktne likovne elemente: boju, gestualni oblik, kompoziciju, ritam i materiju. Dodaje i da je Keković od samih umjetničkih početaka opredijeljena za apstrakciju, naročito akcentujući istraživanje boje. Pritom, bitna odlika njenog rada je asocijativnost, kao jedan od rezultata transponovanog, prenosnog i indirektnog iskaza.
– Oslobođena predmetnosti, podstaknuta kreativnim impulsima, često spajajući "nespojivo", Keković ponire duboko u samu suštinu apstraktnih formi, nanovo, poput božanskog principa, stvarajući ili oslobađajući nestvoreno, ono što čeka da se meditativno probudi i bude otkriveno kao arhetipsko, univerzalno… svedeno kroz pokret koji traje kao život prožet emocijom, kao makrokosmičko otkrovenje kroz mikrokosmičko, pročišćeno i svedeno na simbol… Kao vizuelna istina koja sadrži samu suštinu, odmjerena, čista i jasna u svoj svojoj iskonskoj iskrenosti, prožeta harmonično usklađenom emotivnom mjerom dok "svijet gleda u bojama". Slikarstvo Biljane Keković nije svodljivo, ono teži ka apsolutnoj slobodi iskaza u impulsu pokreta. Ono je trajni proces, otkrivanje sebe i drugog, dijalog obojenih misli, propitivanje forme i značenja, tišine i zvuka, pročišćenje svjetlom - zaključuje Đurašković.
