Dugogodišnji saradnik Ministarstva kulture i medija, član Komisije za spomen-obilježja, uvijek je svojim tihim autoritetom doprinosio da kultura ne bude samo pitanje estetike, već i odgovornosti.

Na vijest o odlasku Čilikova ministarka kulture i medija dr Tamara Vujović je uputila telegram saučešća.

– U nedostajanju koje za sobom ostavljaju najveći, odlazak Aleksandra Saše Čilikova je gubitak i nestanak čitavog univerzuma znanja, predanosti i intelektualne elegancije. Bio je onaj rijetki hodač između epoha istorije umjetnosti, podsjetnik na savjest našeg naroda, onaj koji je znao da čita ruševinu kao poziv da se baština obnovi, bilo u crnogorskom kamenu, bilo u zapisanim rečenicama iskustva i znanja, bilo kroz pamćenje naroda – navodi se u telegramu ministarke kulture i medija.

Kako se dalje navodi, njegov naučni i istraživački opus, prožet dubokom ljubavlju prema duhovnosti prostora, obuhvata kapitalna djela poput monografija "Paštrovske crkve i manastiri – zidno slikarstvo" (2010), "Pravoslavni manastiri u Crnoj Gori" (sa Tanjom Pejović, 2011), "Crkve i manastiri basena Skadarskog jezera" (2013), "Ikone u Crnoj Gori" (2014) i "Cetinje – istorija i kultura" (2019). Bio je član redakcije "Leksikona likovne umjetnosti Crne Gore" (2022).

– Svaka od ovih knjiga je svjedočanstvo njegove posvećenosti ne samo preciznosti u nauci, već i dubokom duhovnom odnosu prema sakralnom prostoru. Crna Gora je izgubila tumača svoga najsuptilnijeg izraza likovnosti i vrijednosti vlastite baštine. Ali ono što ostaje jeste duh njegovih zapisa, širina njegove misli i dubina njegovog kulturnog traga. Čilikovljevo djelo nije samo ostavljeno znanje potomcima, već zavjet odgovornosti budućim generacijama – da ono što nam je ostavljeno nastavi da traje. Njegovo prisustvo biće s nama gdje god se spoje baština i zemlja, gdje god se govori o stvarima koje oblikuju dušu jednog naroda - navodi se u telegramu dr Tamare Vujović.

Čilikov je rođen 23. avgusta 1950. godine u Beogradu. Osnovnu i srednju školu završio je na Cetinju. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu – Odsjek za istoriju umjetnosti. U periodu 1977–1994. godine radio je u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture, gdje je vršio i dužnosti pomoćnika i direktora ustanove. Učestvovao je u brojnim istraživanjima u okviru korpusa kulturno-istorijske baštine Crne Gore – kabinetski, arhivski i terenski rad – kao član i rukovodilac stručnih timova. Kao stipendista Uneska, bio je 1980. na šestomjesečnoj specijalizaciji u Rimu (Institut ICCROM), posvećenoj vizantijskoj umjetnosti u Italiji. Studijske boravke ostvario je u više evropskih zemalja i svim bivšim jugoslovenskim republikama.

Član je Umjetničkog savjeta Narodnog muzeja Crne Gore, Naučnog savjeta Nacionalnih parkova Crne Gore, predsjednik Društva istoričara umjetnosti Crne Gore i Fondacije "Guvernaduri Radonjići". Autor je dvadesetak scenarija za dokumentarne TV filmove na temu kulturne baštine Crne Gore. Član je redakcija časopisa "Art centrala", "Starine Crne Gore" i "Polimski glasnik". Bavio se i likovnom kritikom i publicistikom.

Od 1994. do penzionisanja 2015. godine, radio je na Univerzitetu Crne Gore, gdje je stekao zvanje vanrednog profesora. Profesor je po pozivu na više univerzitetskih jedinica u zemlji i inostranstvu.

Autor je brojnih elaborata i tekstova na temu kulturne baštine Crne Gore, teorije i istorije umjetnosti, koji su objavljeni u stručnim časopisima.

Dobitnik je više stručnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade Saveza konzervatora Jugoslavije, Nagrade Prijestonice Cetinje "13. novembar", Trinaestojulske nagrade.

Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 18. decembra 2015. godine.