"Uvjerili smo se da između prostora riječi i muzike ne stoji zid, već u ovom slučaju su tri umjetnice koje prostor čine svojim umjetničkim domom", rekla je dr Jelena Jovanović Nikolić, koja je prekjuče moderirala panel-diskusiju "Između prostora, riječi i muzike: razgovori s umjetnicima", koja je održana prvog dana 12. Festivala savremene klavirske muzike "Forte piano". Učesnice panela bile su umjetnice, pijanistkinje i klavirski pedagozi Marija Mitrović, Marina Popadić i Nataša Penezić, koje su prekjuče i juče održale solističke koncerte u velikoj sali KIC "Budo Tomović". Inače, podgorički KIC, u saradnji sa Umjetničkom školom za muziku i balet "Vasa Pavić", organizator je festivala koji se ove godine održavao pod motom "Klavir u jedinstvu umjetnosti".
Jovanović Nikolić, istakla je da su ove tri umjetnice veoma su različite, i jasno profilisane. No, svima im je zajedničko da se bave savremenim muzičkim, može se reći i šire performativnim, izrazom, utemeljenim u muzici/umjetnosti 20. i 21. vijeka. Jer, pored muzike, uvijek je prisutna i neka druga umjetnost i-ili umjetnički izraz, kao što su i prikazale tokom koncerata.
Crnogorska umjetnica Marija Mitrović prisutnima je približila svoj muzičko-scenski performans "Ne Ja/ NO I", kojem je polazište istoimeni Beketov komad. Performans je premijerno izveden preksinoć na sceni KIC-a.
– Za temu sam izabrala ispitivanje odsustva subjekta, zato što me strašno zanima šta je to kad nestane JA, titule, imena, šta se krije iza toga? A, to je dosta izučavao i Beket u svojoj monodrami "Ne ja". Odnosno, zanimalo me je šta se krije iza subjekta. I došla sam do klavira, odnosno zvuka klavira koji govori umjesto mene, i to kroz razne prostore. To su digitalni prostori, zato je tu uključena i multimedija, izložba, tu je fizički prostor kao sala, tu je akustični klavir, tu je preparirani klavir, tu je elektronski klavir... - rekla je Mitrović, napominjući da je performans radila rukovođena metodologijom Hajnera Gebelsa koji se bavio medijima, na način da je svaki segment u stvari dio strukturalne funkcije kompozicije. "Video ne postoji bez kompozicije, bez klavira, pokret ne postoji bez muzike, jednostavno sve je uvezano i sve je u stvari jedna velika kompozicija", pojasnila je Mitrović.
Pijanistkinja, pedagogica i pjesnikinja Marina Popadić istakla je da ono što izvodi koncertno na sceni u stvari jest njen život, ono kako ona živi.
– Za mene je poezija razum koji stavljam u muziku gdje osjećam da ulazim u neki nesvjesni dio života, sebe same. To je ono nešto što me inspiriše i to je jedan dijalog između mene same sa sobom. To znači da osjećam čitav jedan život i onda još i dalje, jedan univerzum gdje smo svi povezani. I kad ulazite sa poezijom, koja je koliko-toliko nešto razumno, racionalno, u muziku, u zvuk koji nadopunjuje sve ono što stane između redova, a u biti u poeziji, a vrlo često i u životu, i u tišini, u onom što je između redova ostane možda nešto najznačajnije - ističe Popadić, koja je koncertno izvela djela italijanskih kompozitora koji su komponovali muziku inspirisanu njenom poezijom.
Pijanistkinja i profesorka klavira Nataša Penezić jedna je od rijetkih kod nas koja njeguje specifičan umjetnički izraz - govoreći pijanista, odnosno pijanista koji ne njeguje samo klasičan vid instrumentalnog izvođaštva, već je i performer na način blizak glumi. Odnosno, publika ne sluša samo muziku, već i riječ.
– Da li je riječ neophodna? Pa vjerovatno nije. Ali, ja sam potpuno, totalno zaljubljena u muziku 20. vijeka, i ta ljubav me nosi svakog dana, i sve više raste kako starim. I posvetila sam se tome već nekih dvadesetak godina i imam ludu sreću da predajem istoriju pijanizma 20. i 21. vijeka na fakultetu, dakle, posao snova, jer ono što bih radila i ovako iz ljubavi, ja to radim kao posao. Tako da me sve strašno kopka, zanima me i muzika bez riječi i muzika koja spaja riječ i to više nije svijet tona, mi smo izašli iz svijeta tona u svijet zvuka. Tako da svi ti fenomeni su strašno interesantni, intrigantni i toliko ih ima puno da čak da pijanisti žive tri, četiri života ne bi stigli da odsviraju kompletan pijanistički repertoar - rekla je Penezić. Kako napominje, taj vid izraza zanimljiv je zbog mogućnost kritičkog sagledavanja ne samo umjetnosti, već i društva i društvenih stanja. Kako se moglo shvatiti i druge dvije umjetnice izabrale su svoj način izraza upravo zbog mogućnosti kritičkog sagledavanja i izražavanja, odnosno mogućnosti slanja društveno angažovanih i osvješćujućih poruka.
Prvog dana u školi "Vasa Pavić" prof. Ivana Miladinović Prica održala je predavanje "Muzičke prakse u neoavangardi - od partiture do događaja", a juče koncert - predavanje "Sport i zabava Erika Satija". Oba dana priliku da izađu na scenu i pokažu što umiju imali su i učenici klavira.
