Reprizno će predstava "Koktel nakon premijere" igrati sjutra, u subotu, 21. februara, takođe od 20 časova u Velikoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović".
Dramaturgiju je uradio Koča Miličković, scenografiju i kostime Julija Kolesova, koreografiju Slavka Nelević, dizajn svjetla Ivan Vuksanović, izbor muzike Oleg Toločenko, asistentkinja reditelja je Viktorija Toločenko, a asistentkinja kostimografije Marija Radusinović. Igraju: Miloš Pejović, Sanja Popović, Omar Bajramspahić, Pavle Popović, Danica Rajković, Smiljana Martinović, Zoran Dragićević i Božidar Zuber.
Direktorica Gradskog pozorišta Podgorica, Sandra Vujović, istakla je da je posebno raduje što upravo ovom predstavom počinje jubilarna godina teatra:
– Drago mi je što ovaj dio sezone i jubilarnu godinu započinjemo predstavom za koju sam sigurna da će je publika veoma voljeti i u kojoj će iskreno uživati. Riječ je o savremenom klasiku koji se godinama igra širom svijeta, a koji na duhovit, pametan i zabavan način dopušta publici da zaviri u živote jedne male pozorišne trupe nakon što aplauzi utihnu. Ova komedija donosi upečatljive karaktere i baca svjetlo na crte ličnosti koje lako prepoznajemo svuda oko sebe, u svim profesijama, pa i u našoj. Kritikuje hipokriziju i poziva nas da se zapitamo o sopstvenim željama, snovima i reakcijama u određenim situacijama. Postavljanje pitanja "da li cilj zaista opravdava sredstva", suočava nas sa ljubomorom, zavišću i drugim emocijama koje prikrivamo i ispoljavamo. Saradnja sa rediteljem i autorskim timom reditelja Toločenka bila je izuzetna i iskreno se radujem premijeri, kao i prvim reakcijama publike. Duboko vjerujem da je ovo jedna od onih predstava koje čeka dug i uspješan život na sceni - kazala je Vujović
Glumac Miloš Pejović osvrnuo se na sam proces rada, ističući izazove koje nosi postizanje dokumentarnog realizma u govoru, uz zadržavanje apsurda i groteske karakteristične za komad.
– Proces je bio efikasan, a da toga nisam ni bio svjestan, jer mi se činilo da nemamo vremena da razvijemo stvari, a razvili smo ih. U ovakvim komadima je najteže razviti spontanost koja dolazi do nivoa potpunog dokumentarnog realizma u govoru, a da se time ne proguta priča i ono što je bitno da se prenese publici. S tim što u ovoj predstavi pored toga moramo još postići apsurd i takoreći grotesku kroz to. To su bili veliki izazovi i mislim da smo ih savladali - pojašnjava Pejović
Zahtjevnost procesa i precizno postavljenu rediteljsku estetiku naglasila je glumica Sanja Popović, dodajući da komedija kao forma ima važnu ulogu u savremenom teatru.
– Rad na ovoj predstavi bio je zahtjevan, tako da mogu reći da je za mene bilo ovo jedno izazovno iskustvo. Proces je tražio veliku posvećenost i disciplinu, a susret s ovakvim načinom rada, na koji nisam navikla, bio je dodatni izazov i još jedno profesionalno iskustvo za mene. Reditelj je pristupio projektu s jasno definisanim i precizno postavljenim okvirom, što nam daje za pravo reći da je ovo u potpunosti njegova estetika. Dosljedno smo slijedili smjernice koje je postavio, bez odstupanja, i vjerujem da smo u potpunosti ostvarili njegovu umjetničku viziju. Vjerujem da predstava, zahvaljujući snažnom tekstu i potencijalu koji nosi, može pronaći svoj put do publike i pružiti joj zanimljivo pozorišno iskustvo. Riječ je o komediji, a smatram da su takve forme dragocjene i da bi trebale biti još snažnije zastupljene u pozorištu jer publici donose prijeko potrebnu razonodu i opuštanje. Nadam se da će predstava igranjem dobiti na još većem kvalitetu - kazala je Popović.
Glumac Omar Bajramspahić, koji se ansamblu pridružio neposredno pred premijeru, ukazao je na univerzalna pitanja koja predstava otvara, ističući važnost podrške kolega tokom procesa.
– Ko smo zaista mi? Da li glumimo i van pozorišta, u životu? Koliko smo iskreni, prvo prema sebi, pa onda prema drugima? Neka su od pitanja koja ova predstava postavlja, a i daje odgovore. Predstava jeste o ljubomori, zavisti, pakosti, nesigurnostima, egu, poređenju sa drugima umjesto sa samim sobom. Ja sam prije 20 dana,,uskočio" u predstavu i kako ono kažu "glumci hvataju u letu" odmah morao da se uklopim, ali poznajem ekipu, pa je nekako sve lakše, a i sa rediteljem Olegom je jako prijatno raditi. Kolege su mi bile od koristi, a nadam se i ja njima. Premijera je takođe jedna proba, samo pred publikom, tako da tu nije kraj, nego novi početak predstave koja treba da živi - rekao je Bajramspahić.
Rad na predstavi za Smiljanu Martinović bio je intenzivan i izazovan, posebno zbog jezičkih barijera i specifičnog autorskog pristupa reditelja, dok je podrška kolega tokom procesa dodatno olakšala svaki korak ka postizanju zajedničke vizije.
– Rad na predstavi,,Koktel nakon premijere" bio je intenzivan i veoma izazovan. Najprije zbog jezičke barijere, koju smo savladali uz veliku pomoć naše prevoditeljke Anastasije Vrbice. Kasnije, susreli smo se sa neuobičajenim načinom rada reditelja Olega Toločenka, koji je jasno otkrio svoju autorsku viziju, postavljajući glumce u precizno definisane okvire. Njegova estetika, prožeta specifičnim ruskim senzibilitetom i pristupom radu, za mene predstavlja novo i izazovno iskustvo. Iako su strožiji okviri ograničavali spontanost, upravo je ta struktura omogućila dublje razumijevanje umjetničkog procesa i potaknula nas na propitivanje vlastitih granica. Kolege iz ansambla su mi bile snažan vjetar u leđa, a sa njima je svaki izazov bio lakši i svaki korak naprijed sigurniji i smisleniji - rekla je Martinović.
