"Terram Intelligere: INTERSTITIUM" ("Razumjeti zemlju: INTERSTICIJUM") autora Ivana Šukovića, Dejana Todorovića i Emira Šehanovića ovogodišnji je crnogorski odgovor na temu "Intelligens. Natural. Artificial. Collective." koju je kao noseću temu 19. Venecijanskog bijenala arhitekture postavio Karlo Rati. Projekat koji predstavlja Crnu Goru je multimedijalni i interdisciplinarni, i kombinacija je arhitekture, prirodnih nauka - biologije, likovnih umjetnosti, književnosti i zvuka - muzike. U centru promišljanja i istraživanja je zemlja - tlo kao i međa rađena tehnikom suvozida, koja je i prostorni i kulturni i društveni fenomen. Zato je Crnogorski paviljon svojevrsna laboratorija u kojoj se i doslovno prate i analiziraju mikroorganizmi sa crnogorskog prostora, a koji mogu biti jedan od ključeva za razvoj održive arhitekture u doglednoj budućnosti. Kustoskinja paviljona je dr Miljana Zeković, a komesarka Mirjana Đurišić, generalna direktorica Direktorata glavnog državnog arhitekte u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Postavka se može pogledati do novembra ove godine, a o konceptu i načinu na koji su došli baš do ovog rješenja razgovarali smo sa dr Ivanom Šukovićem, kojem ovo nije prvo predstavljanje na Bijenalu. Učestvovao je na kolektivnoj postavci u Crnogorskom paviljonu 2022, ali Bijenala umjetnosti.
• Zašto ste se odlučili za naziv rada - postavke "Terram Intelligere: INTERSTITIUM"? Koliko se već u nazivu krije odgovor na glavnu temu ovogodišnjeg izdanja Venecijanskog bijenala arhitekture? Koliko je to i putokaz za razumijevanje glavne teme – motiva crnogorske prezentacije u Veneciji?
– Naziv "Terram Intelligere" odražava našu osnovnu namjeru da uspostavimo dublji odnos s pejzažem, ne kao resursom, već kao ravnopravnim sagovornikom. Riječ Intersticijum koja označava prostor između, metaforički predstavlja pukotine unutar savremenih sistema znanja, urbanih politika i društvenih odnosa, ali i mogućnost za nove susrete. Odlučili smo se za ovaj naziv jer on precizno komunicira naš pokušaj da stvorimo prostor slušanja, prostora u kojem se različite discipline, perspektive i bića dodiruju i uče jedno od drugog.
Tema ovogodišnjeg Bijenala nas je podstakla da promislimo arhitekturu ne samo kao fiksnu granicu, već kao način bivanja u svijetu.
• Što je po Vama specifično - ključno kada je u pitanju tema crnogorske međe, suvozida, u odnosu na iste ili slične ljudske tvorevine na drugim meridijanima i u drugim kulturama? Koje su to tačke "presjeka" koje treba uvidjeti da bi se ponovo "razumjela zemlja", u ovom slučaju Crna Gora?
– Najizazovniji dio bio je prepoznati projekat koji ne odgovara samo tematskom okviru Bijenala, već i savremenom trenutku Crne Gore, njene arhitektonske, kulturne i društvene stvarnosti. Najzanimljiviji dio procesa bio je posmatrati kako se Interstitium razvija kroz kolektivni rad. Riječ je o mnogostrukim iskustvima i znanjima koja su se organski utkala u projekat, od eksperimentalnog rada na terenu, preko interdisciplinarnih razgovora, do konkretne postavke izložbe.
• Postavka izložena u Crnogorskom paviljonu je višeslojna – obuhvata različite medije i različite umjetničke izraze u kombinaciji s teorijom i praksom arhitekture. Zašto ste se odlučili za takav pristup?
– Prilikom koncipiranja ovog rada, kroz konsultacije s arhitektama i arheolozima, otvorila su se važna pitanja o istoriji međe i odnosu zajednice prema prostoru. Tehnika suvozida u tom kontekstu nije samo način gradnje, već i slojevito kulturno nasljeđe koje govori o načinu života, organizaciji prostora i suživotu s pejzažem. Njeno očuvanje ne znači samo zaštitu, već i aktivno uključivanje u savremene tokove kroz obrazovanje, interdisciplinarne projekte i obnovu lokalnih znanja kao temelja za održivu budućnost.
• Koliko u doglednoj budućnosti postoje šanse da se rezultati ove izložbene "laboratorije" sprovedu i u praksu? Naročito kada je u pitanju tehnika suvozida, ali i stvaranja specifičnih pigmenata?
– Tema dotiče društveni kontekst jer svuda danas postoji potreba da se preispitaju načini gradnje, odnosa prema prostoru i održivosti. Kao i u drugim dijelovima svijeta, pitanje suvozida danas otvara prostor za razmišljanje o tome kako lokalna znanja mogu postati temelj za nove pristupe, u arhitekturi, planiranju i životu. Ova tradicija nosi univerzalne vrijednosti, a prije svega odgovornost prema prostoru.
• Naše komšije, ako se ne varam, tehniku suvozida su zaštitile kao nematerijalno kulturno dobro. Mislite li da bi se i Crna Gora trebala priključiti toj inicijativi? Imamo li mi danas u Crnoj Gori uopšte majstore – ljude koji poznaju ovu tradicionalnu tehiku gradnje?
– Budući da mi ovo nije prvo učešće na Bijenalu, znam koliko je važno stvoriti rad koji ne završi sa izložbom, već nastavi da živi kroz pitanja koja otvara. "Terram Intelligere: INTERSTITIUM" predlaže metod i arhitekturu kao oblik slušanja, kao način da ponovo uspostavimo dijalog s tlom, pejzažem i jedni s drugima.
U tom smislu, moje očekivanje je da ovaj rad pokrene razgovore koji nadilaze nacionalne okvire i otvore nova polja saradnje – između umjetnosti, nauke, prirode i tehnologije. U svemu tome, ključno je imati kvalitetan i posvećen tim. Imao sam sreću da ovaj proces dijelim sa Dejanom Todorovićem i Emirom Šehanovićem – saradnicima čija imaginacija, preciznost i otvorenost za eksperiment nisu samo oblikovali projekat, već i učinili da on diše na više nivoa.
