Otišla je prije 30 godina u dubokoj starosti u 95. godini, ali njena poezija nikad nije bila aktuelnija.
Desanka Maksimović je rođena 1898. godine u selu Rabrovica gdje je njen otac Mihajlo radio kao učitelj. Bila je najstarije dijete u porodici. Odrasla je u Brankovini selu kraj Valjeva.
„Imala sam sreću da djetinjstvo provedem, tamo, gdje se život najbolje saznaje i najljepše saznaje, gdje nema ničega lažnog i izuzetnog sve kao i u drugih. Na izvorištu prirode. Možda je zato takva moja poezija koja najviše govori o prirodi o pticama“, govorila je Desanka o svom djetinjstvu.
Tek u svojoj 94. progovorila je o svojoj prvoj i jedinoj ljubavi, muškarcu kog je upoznala kao već poznata pjesnikinja. Imala je 35 godina, zvao se Sergej Slastikov i bio je ruski emigrant koji se zbog ljubavi prema Desanki odrekao i svoje karijere.
„Pozvali su me Rusi jednog dana da u njihovom klubu održim predavanje i pročitam nekoliko svojih pjesama. Tu sam upoznala Sergeja. Da li je to bila ljubav na prvi pogled? Vjerovatno! Ali, sigurno, moja prva ljubav i prvi muškarac s kojim sam se poljubila. Bila sam već zrela djevojka. Kasnije smo se zbližili“, opisala je Desanka.
Sergej Slastikov i Desanka Maksimović vjenčali su se 1933. godine. Kada se udala, mnogi su bili iznenađeni. Govorili su kako je mogla bolje da se uda. Da su je mnogi tražili i za njom uzdisali, ali ona je na to imala samo jedan odgovor:
„Ja sam se udala za čovjeka kojeg je moje srce tražilo, bez obzira na to što je bio siromašan“.
„U njemu sam našla ono što sam željela“.
Nikada nije žalila zbog toga što nije imala djecu.
„Kasnije, u braku, moj stvaralački rad me cijelu ispunjavao. Kada bih napisala jednu pjesmu, kao da sam tri djeteta rodila. Toliko bih se istrošila. Ja sam se sva davala“, ispričala je velika pjesnikinja.
Sergej je preminuo 17 godina prije Desanke Maksimović, 1976. godine. Sahranjeni su u Brankovini kraj Valjeva, jedno pored drugog.
Desanka Maksimović prvu pjesmu napisala je kada je imala 14 godina. Te prve pjesme objavila je 1920. godine u časopisu „Misao“.
Prvo priznanje dobila je za pjesmu “Strepnja” davne 1925. godine baš na konkursu časopisa “Misao”. Neke od njenih najpopularnijih pjesama su „Predosećanje“, „Prolećna pesma“, „Opomena“, „Na buri“, „Tražim pomilovanje“ i „Pokošena livada“.
Čuvši za strijeljanje đaka u Kragujevcu 21. oktobra 1941, pjesnikinja je napisala jednu od svojih najpoznatijih pjesama „Krvavu bajku“ koja svjedoči o teroru okupatora nad nedužnim narodom u Drugom svjetskom ratu. Pjesma je objavljena tek posle rata. Zbog svoje rodoljubive pjesme „U ropstvu“, bila je i zatvarana.
Najpoznatija i najpopularnija zbirka poezije Desanke Maksimović „Tražim pomilovanje“ je do sada imala šesnaest izdanja, što nije bio slučaj ni sa jednom njenom zbirkom.
Prvo izdanje je objavila Matica srpska, 1964. godine. Iako i neke druge njene zbirke u tematskom i u pogledu pjesničkog oblika predstavljaju jedinstvene, iznutra zaokružene celine, „Tražim pomilovanje“ je u tom smislu najsavršenija.
Posebno mjesto davala joj je i sama pjesnikinja riječima: „Zaista je u mojoj posljednjoj zbirci „Tražim pomilovanje“ i motiv nov, i nov je način kompozicije, i riječi su prilagođene motivima daleko više nego u bilo kojoj mojoj ranijoj knjizi.
Dogodilo se ono najpoželjnije – oblik i sadržaj su sliveni, jedno drugo ističu i dopunjuju. Ja na to nisam obraćala pažnju pišući, nametnulo se samo od sebe. Kad sam primijetila kuda me vuče inspiracija, svjesno sam ponjegovala ovo pri dorađivanju.“
Njeno osnovno pjesničko geslo je bilo da poezija treba da bude razumljiva, jasna, iskrena, otvorena prema čovjeku i životu.
Mnoge njene pjesme predstavljaju poziv ljudima da budu dobri, plemeniti, ponositi, postojani, da poštuju ljude drugačijih uvjerenja i načela, mišljenja, boja i vjera, i da budu strogi prema svojim manama kao i prema tuđim.
Od svih vrijednosti u životu ona je kroz svoje pjesme posebno isticala slobodu, odanost, hrabrost, dobrotu i nekoristoljublje.
U Valjevu joj je podignut spomenik još za njenog života. Ovaj spomenik je otkrio Matija Bećković 27. oktobra 1990. godine. Pjesnikinja je malo negodovala zbog ovog čina, ali su je ubijedili da je to samo spomenik poeziji sa njenim likom.
