Popularni, i uvijek kritički nastrojeni Cane sajamskoj publici predstavio je svoju knjigu pjesama "Ukrštene reči", a s njim je o ovoj knjizi razgovarala Jelena Krsmanović. Promocija je, dodajmo, izazvala interesovanje publike, o čemu je svjedočio i veliki broj onih koji su nakon predstavljanja sačekali da im autor potpiše knjigu.
"Ukrštene reči", kako je rekao Cane, pokazuje ga u drugačijem svjetlu od onog na koje je široka publika navikla. Razlog tome je, dodaje, što je ovo svojevrsno suočavanje sa samim sobom, prenosi Media biro. Ističe da mu je drago što ova knjiga ima dobar odjek kod publike, i što su se čitaoci u pjesmama pronašli.
– Onaj koji se izdvaja, sredina ga obično odbaci, društvo ga ritne u komade sitne, ko odudara taj zaudara u ovoj sredini koja glupostima aplaudira. Pitanje je odnosa stvaraoca prema jednoj masi, kaši, deformitetu. Možemo da posmatramo stvari da je čovjeku preko glave, sve radi da bio jeo, mnoge stvari koje nije hteo. Jer ako kažeš ko si, iza toga moraš da stojiš, ako se pokažeš, moraš da postojiš u ovom vremenu koje štrika osrednjost svima, gradi trgovačke centre, vještačku inteligenciju, potpomaže im da ne budu ono što jesu. Život jeste kompromis, ali samo do trenutka do kada taj kompromis ne ide na identitet i integritet, na samo postojanje - naveo je Cane, i dodao: "Čovjek je rođen da sebe traži dok prolazi kroz gomile laži. Volim rime, jer sa tim rimama možemo da kažemo najozbiljnije stvari na najlakši način. Pa ko hoće da shvati, neka ih prati".
Po zanimljivosti nije zaostajala ni promocija knjige Zijaha Sokolovića naslovljena kao i njegova dugovjeka monodrama "Glumac... je glumac... je glumac". Sajamska publika imala je priliku i da vidi 1642. izvođenje ove Sokolovićeve predstave. Knjiga prati glumca koji kroz humor i ironiju razotkriva sve svoje unutrašnje dileme i nesigurnosti. On se ne predstavlja kao idealizovani lik, već kao složena ličnost sa svim svojim manama i vrlinama. Zbog toga je ovo djelo ne samo prikaz života umjetnika, već i duboka refleksija o prirodi glume. Ovo je treće izdanje ove knjige. "Želio sam da, živeći pozorišni život, puno ne kritikujem i da se ne žalim na svijet u kojem živim nego da pokušam da napravim nešto što bi moglo da kao predstava pokaže neki moj stav o tome šta je glumac, šta je gluma i pozorišna umjetnost", rekao je Sokolović.
– Ni ja nisam svjestan da to traje 47. godinu. Ja sam se promijenio zato što sam ostario sa ovom predstavom. Ostario sam sa osjećajem da sam vladar u prolaznom. Zanimanje kojim se ja bavim, kada krenem sa predstavom ja kao čovjek znam šta će mi se dogoditi za dva naredna sata moje budućnosti. To je forma predstave u kojoj traje živ čovjek – glumac. Taj osjećaj da znam šta će mi se dogoditi i da vladam. Ovu predstavu sam igrao u različitim situacijama da bih odbranio iluziju ove ideje. Igrao sam u klozetu, na klaviru, za rudare u jami, za zatvorenike u zatvoru, u duševnim bolnicama. Pokušao sam da ovo čime se bavim dovedem u jedan oblik stvarnosti i komunikacije - ispričao je glumac. Naveo je i da su sajmovi knjiga jedan od mogućih načina da svijet u kojem živimo dobije određenu terapiju, da pomoću knjiga pokuša da povrati izgubljeni smisao i razum stvarnosti.
