Sve što je savremeni život, nalazi se i u romanima naše savremenice, književnice Mirjane Bobić Mojsilović koja je u okviru 16. Regionalnog festivala knjiga i pisaca "BOOKA 2024" predstavila svoje najnovije djelo "Sazvežđe svitaca". Publika je o ovom, kao i prethodnim ostvarenjima Bobić Mojsilović saznala više kroz razgovor s pjesnikinjom Marijom Vujošević, urednicom u podgoričkoj IK "Nova knjiga". I kao što je i sam život u srpskoj prestonici, Beogradu, živopisan, tako je i o sebi, svojim knjigama, likovima u njima, ali i "literarnim predlošcima" iz stvarnog života, govorila i književnica, koja s ponosom ističe činjenicu da je najčitaniji književnik u Srbiji. Posebno uvjerljivo bilo je njeno uporno naglašavanje na potrebi da se čita, i da se čitaoci ne smaraju suvoparnim sadržajima koji ne dopiru do njih. Ujedno, da to čine na kritički način, jer, to je jedini modus da se izbjegnu savremene zamke koje nameće potrošačko, kapitalističko i globalističko poimanje svijeta i čovjeka.
Bobić Mojsilović govorila je i o stvaralačkim krizama, koje su po njoj dolazile i do ontoloških stanja očaja, zapitanosti zašto uopšte stvarati, čemu živjeti kad ljudski život više ništa ne vrijedi, naročito naglašena u vrijeme kovid pandemije. No, iz tih stanja zapitanosti, uvijek su je, kaže, izvlačili stvarni događaji koji graniče s nemogućim. "Stvarnost se ponekad upliće u umjetnost, a umjetnost ne može bez stvarnosti da bude dodirnuta", kaže Bobić Mojsilović, dodajući da pisanje ima i terapeutsko dejstvo, a da je pisac često "mali pokvareni bog".
– Kad ste u trenucima očaja nema nade. Čim se pojavi nada, očaj mora da bježi. Očaj je kukavica. Njemu kažeš ovako pi, ali treba i to malo pi - kaže književnica. Napominje da književnik mora da dopusti liku da se izbori za sopstvenu sudbinu.
– Likovi kod mene nisu samo književni likovi. Oni su entiteti. Oni su energije. Oni, kad ih smislite, odjednom dobijaju svoju volju. Imaju pravo na nešto svoje - kaže Bobić Mojsilović, navodeći da je savršeni junak nepodnošljiv za literaturu, kao što je i savršen čovjek nepodnošljiv kad ode u crkvu.
Bobić Mojsilović je govorila i o epidemijama usamljenosti i narcizma koje pogađaju razvijeni svijet, a koje su po njoj politički projekti. Jer, udaljavaju čovjeka od suštinskog pitanja - ko sam ja - a koje se ne može pronaći ako gledaš samog sebe u ogledalo, već ti je zato potrebna i sloboda i onaj drugi.
