Legendarni, mitski lik Don Đovani (Don Žuan, Don Huan), neumoljivi osvajač ženskih srca koji bez samilosti ostavlja iza sebe svoje ljubavnice. Da li je u pitanju samo potreba za stalnim dokazivanjem muškog ega, kapric, ili nešto sasvim treće, što duboko zadire i u sve pore nekog društvenog, naročito evropo-hrišćanskog sistema? Jer, što je ono što dovodi do takvog stanja, do takvog karaktera?
Još prije 200 i nešto godina neke od mogućih odgovora ponudio je genijalni Volfgang Amadeus Mocart. Njegove odgovore priliku da razmotri i pogleda dobila je i crnogorska publika postavljanjem na scenu opere "Don Đovani". Ovu Mocartovu operu, po libretu Lorenca da Pontea, u dva čina, producirao je Muzički centar Crne Gore za kraj ove sezone. Dirigovao je Mark Korović, a režirao Aleksandar Nikolić.
Glavnu rolu, Don Đovanija, u ovom kako mnogi muzički znalci ističu remek-djelu čitavog Mocartovog opusa, našoj publici dočarao je, u doslovnom značenju riječi, izuzetan mladi pjevač, ali i glumac, bariton Luka Jozić.
Ovaj rođeni Novosađanin, diplomirao je solo-pjevanje na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Nikole Mijailovića. Master studije završava 2023. godine u istoj klasi. Tokom usavršavanja, pohađao je brojne majstorske kurseve kod istaknutih domaćih i inostranih pedagoga i operskih umjetnika. Dodajmo, ovo nije prvi put da tumači glavnu rolu Don Đovanija. Učinio je to i 2019. kao stipendista Operskog studija Nacionalnog teatra u Bugarskoj. Za tu ulogu dobija nagradu za izuzetnu interpretaciju i mogućnost nastavka stipendije. Za svoj umjetnički rad, 2021. godine dobija nagradu Srpskog narodnog pozorišta "Čangalović" kao najperspektivniji muški glas. Jozić se pored Don Đovanija, već sada može pohvaliti nizom sjajnih operskih uloga ostvarenih u Srbiji i Crnoj Gori na festivalima, operskim kućama i pozorištima, kao i u MCCG.
Jozićev Don Đovani u ovom uprizorenju pored svoje tamne strane, ima i svijetlu stranu - onu koja kritički razobličava deformitete društva. Ambivalencija karaktera se dodatno produbljuje, jer ono što se smatra skarednim, moralno nedopustivim, društveno neprihvatljivim, Don Đovani ni u svojim posljednjim trenucima ne odbacuje, već i dalje stoji iza učinjenog, iako mu to osigurava sigurnu osudu i mjesto u paklu.
• Nakon premijere i dvije reprize Mocartove opere "Don Đovani" u Podgorici, s kakvim emocijama odlazite? Kako ste zadovoljni reakcijama publike? I naravno, kada nam se ponovo vraćate?
– Odlazim iz Podgorice preplavljen utiscima, biće mi potrebno još malo vremena da sve složim i isprocesuiram. Ova produkcija mi je izuzetno značajna, ne samo zbog uspješno izvedenih predstava i, rekao bih, vrlo toplih i iskrenih reakcija publike, već i zbog dubokih veza koje sam ostvario sa ljudima iz umjetničkog i produkcijskog tima. Saradnja sa Muzičkim centrom Crne Gore za mene je bila jedno rijetko lijepo profesionalno, ali i ljudsko iskustvo. Iskreno se nadam ponovnom igranju za podgoričku publiku, načuo sam da za tako nešto postoji mogućnost.
• Kako bismo nekome ko nikada nije slušao operu dočarali kakvo je to muzičko-scensko djelo? Što je opera po Vama? Čime Vas je opera privukla?
– Mislim da publika često nije svjesna koliko je scenski, odnosno dramski aspekt ključan za izvođenje operskog djela. Operu treba doživjeti kao dramu koja pjevanje koristi kao sredstvo komunikacije. Danas se od operskog pjevača očekuje da uđe u lik jednako predano kao i glumac, bez tjelesnih ograničenja, dok istovremeno pjeva tehnički veoma zahtjevne dionice.
Volio bih da publika ne doživljava operu kao praksu elite, jer je ona zapravo kreirana po mjeri i iskustvu čovjeka, i svako može pronaći nešto sa čim se može identifikovati. Vjerujem da opera ne uživa pažnju koju zaslužuje upravo zato što nije dovoljno prisutna u javnom prostoru. Nadam se da smo ovom produkcijom "Don Đovanija" odmotali klupko još malo i uspjeli da publiku privolimo još više na našu stranu.
• Po čemu se Mocartov "Don Đovani" odvaja od drugih operskih djela? Što ga to čini posebnim u moru "komičnih" opera?
– Ono što ovu operu izdvaja od drugih jeste to što je žanrovski naslonjena na ozbiljnu operu i koristi tragične elemente. Kombinacija Mocartovog genijalnog humora, nasuprot veoma teškim, već romantičarskim scenama, čini ovo djelo jednim od najzapaženijih u operskoj literaturi.
• Izvodite rolu Don Đovanija čiji karakter - djelovanje nije (uvijek) društveno prihvatljivo. Kako ste ga opravdali sebi kada ste ga postavljali na scenu? Za što ste se, kolokvijalno rečeno, uhvatili gradeći njegov lik?
– Opravdao sam ga njegovom autentičnošću. Njegove motivacije su veoma transparentne i ljudske, za razliku od ostalih likova kojima je on samo sredstvo za rješavanje drugih problema. Naravno, Don Đovani na kraju biva kažnjen zbog svoje bahatosti – i upravo je to scena u kojoj najviše uživam, jer me opominje na osjećaj odgovornost u životu. U radu sa rediteljem Aleksandrom Nikolićem, lik Don Đovanija je zamišljen kao provokator i cinik, što je dosta blisko mom karakteru, osobito u nezrelijem periodu. Bilo je veoma zabavno ponovno oživjeti taj karakter.
• Koliko je Don Đovani pjevački zahtjevan? Šta je to Mocart "zatražio" što drugi kompozitori ne traže od pjevača?
– Postoji popularno mišljenje da pjevanje Mocartovih opera predstavlja svojevrsnu "higijenu glasa". Upravo zato što je glas u njegovoj muzici tretiran gotovo instrumentalno i veoma delikatno, ovo je repertoar koji, ako nije vokalno izveden po zakonima muzike i vokalne tehnike, vrlo lako "kazni" izvođača. Mocart te sa svojim zahtjevima primorava na inteligentno pjevanje i zdrave vokalne izbore.
• Gdje Vas publika može gledati? Za koju rolu se spremate u narednom periodu?
– Do sada sam redovnije nastupao u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu i Narodnom pozorištu u Beogradu. Pored tekućeg repertoara, nadam se da ću biti uključen u obnove i premijere koje će se odviti u narednoj sezoni.
• Postoje li neke uloge iz klasične literature koje biste voljeli da otpjevate, i zašto?
– Volio bih da pjevam najrazličitije uloge. Još uvijek ne znam šta će mi pristajati u budućnosti, ali se uzdam u versatilnu prirodu mog glasa, da ću kroz karijeru imati priliku da otpjevam različite tipove uloga. Ali, sve u svoje vrijeme.
