Gradsko pozorište Podgorica obilježiće danas Svjetski dan lutkarstva izvođenjem predstave "Tarzan - gospodar džungle" koju su po motivima romana Edgara Rajsa Barouza režirali Tamara Vujošević Mandić i Davor Dragojević. Predstava će biti izvedena danas od 12 časova u velikoj sali KIC-a "Budo Tomović".
Povodom Svjetskog dana lutkarstva, tradicionalnu poruku koju šalje UNIMA – Međunarodna lutkarska asocijacija, ove godine napisala je Ines Pašić, mostarska lutkarka i rediteljka. Njenu poruku će prije početka izvođenja pročitati Davor Dragojević, stoji u saopštenju Gradskog pozorišta.
Ines Pašić navodi da poruku upućuje na prvom mjestu kolegama - "šetačima predjelima zajedničkog sna, interpretama bezvremenske aktuelnosti…" Pritom, kaže ona, profesija kojom se bave lutkari jedna je od najskromnijih. A ipak, što je paradoksalno, razgovaraju, raspravljaju i svađaju se s božanskim svijetom, navodi Pašić.
– Svaki put kad neka drvena glava oživi u našim rukama ili konci koji pokreću lutku ponovno potvrde povezanost svih živih bića, iznova otkrivamo sami sebe kao protagoniste priče koju prikazujemo. Svaki put kad neki predmet kojem udahnemo život probudi sjećanja što počivaju u nama ili kada se u igri svjetlosti i sjenke utjelove nepronicljive misterije, naše istorijsko vrijeme zaručuje se s bezvremenskim. Kada likovi što žive na površini naše kože zaposjednu dijelove našega tijela, otkrivamo da čovjek u sebi nosi čitavo čovječanstvo - piše Pašić.
"Povrh svih mogućih oblika naše umjetnosti, kada se predajemo igri lutkama, mi izvodimo drevni ritual", dodaje Pašić.
Napominje i da iako još uvijek nema odgovora za čovječanstvo koje se danas nalazi na prelomnoj tački, lutkari čine opipljivim i vidljivim ono što to nije, te u istih mah pružaju lutkaru i publici priliku da iskuse sopstvenu transcendentalnost.
– Međutim, znam, iz iskustva i iz prakse ove prekrasne umjetnosti, da su lutke svjetlost u tami, sunce iza oblaka ljudske tragikomedije, zaklon od oluja teško ranjenoga srca. One nas pozivaju da živimo život pun zanosa i borimo se za bolju verziju nas samih. One nas lišavaju komfora i "politički korektnih" stvari. One skidaju masku ozbiljnosti s lica onih koji su već svašta doživjeli i sve znaju. One nas uče da se igramo kao djeca, bez očekivanja ili briga. One su naša avantura, naša nebesa i naši čvrsti koraci na zemlji. Ima li boljeg dara za svijet i za nas same od svijesti o tome da smo dio čovječanstva? Ruku pod ruku s našim lutkama, "dočekajmo vremena koja dolaze s osmijehom" jer upravo je vrijeme pred nama odličan razlog da izvadimo lutke iz kovčega i priredimo dobru predstavu - poručuje Pašić.
Коментари (1)
Оставите свој коментар