Predstava "Sumnjivo lice" u režiji Jagoša Markovića (1966–2023) po tekstu Branislava Nušića, produkcija Narodnog pozorišta iz Sombora, izvedena je u Podgorici, pretposljednje večeri prvog Međunarodnog festivala pozorišne režije koja nosi ime ovog reditelja, a koji organizuje Gradsko pozorište Podgorica. Dan ranije odigrana je i u "Zetskom domu" na Cetinju.
Ovaj komad je već 27 godina na repertoaru somborskog pozorišta. No, njena vrijednost nije samo u njenoj dugovjekosti. Vrijednost je u onome što je Marković znalački iznio pred publiku, a što je Nušić još davne 1887. godine jednako maestralno napisao. Inače, ovaj tekst je nekadašnja obavezna lektira, a prvi put je na scenu postavljen 1923. godine.
Radnja je bazirana na našem balkanskom mentalitetu i pred publiku se donosi priča o korumpiranoj vlasti, nepotizmu, sporosti pravde i prava, o ljudima koji s obzirom na obrazovanje ne zaslužuju pozicije koje zauzimaju. Pritom, ne libe se ničega kada je u pitanju uspjeh i "održavanje u stolici", i zato im je uvijek potrebno neko "sumljivo" lice, kako kaže glavni lik Jerotije, neko ko ugrožava državu i njen poredak. Po mogućnosti mlad, s revolucionarnim idejama, što god to značilo. Sakrivajući se iza tradicije, u najširem značenju te riječu, iskrivljujući i koristeći se njome na način kako odgovara njihovim ličnim interesima.
I tu Nušićevu satiru o srpskom društvu s kraja 19. i početkom 20. vijeka, Jagoš Marković je pretvorio u jedan pozorišni kalambur, sjajnu crnohumornu komediju, a s obzirom na kraj moglo bi se reći - "komad s igranjem, pjevanjem i pucanjem".
Glumac Srđan Aleksić, koji igra lik policijskog činovnika Žike, kaže da je sva posebnost ovog festivala sadržana u činjenici da je posvećen Jagošu Markoviću, reditelju kojeg su svi koji su ikad radili s njim, prosto obožavali. Ističe i da su svi puni emocija, a dodatno i ponosni, jer je "Sumnjivo lice" najstarija Jagoševa živa predstava uopšte. A, od premijere 1998. godine igraju je bez prekida.
– Ne bih želio da upotrebim nikakvu patetičnu riječ, ali prosto, Jagoš i Sombor je bila ljubav na prvi pogled. On je u Somboru napravio i čuvenu predstavu "Kate Kapuralice", kojoj je osigurano mjesto u istoriji teatra sa ovih prostora, kao i još neke predstave - kaže Aleksić, potcrtavajući da je veliko zadovoljstvo i velika čast bila igrati pred divnom podgoričkom publikom. Dugovječnost predstave, kaže on, treba tražiti i u genijalnosti Nušićevog teksta, književne klasike. Takvi tekstovi prosto pronađu nove načine da budu aktuelni.
– Drugi dio, nažalost, pripada nama, koji 100 godina i više jednostavno ne umijemo da organizujemo društvo u kome živimo, koje bi bilo prosto na zadovoljstvo građana te zemlje. I sve anomalije koje su postojale onda, nažalost, na svoj način i vrlo modernizovane, a često i hipertrofirane, postoje i danas. Tako da i taj dio potpada pod aktuelizaciju ovog komada, jer korupcija, nepotizam, ljudi na odgovornim mjestima, kojima to ni po znanju, ni po kvalitetu ne pripada, baš je zemlja u kojoj živim puna toga - kaže Aleksić.
Glumac Saša Torlaković maestralno je utjelovio lik Jerotija, navodeći da i nakon 27 godina osjeća isto zadovoljstvo igrajući ovaj lik. Naročito zbog činjenice da su u predstavu uskočili i neki mladi glumci što je osvježilo predstavu i donijelo novu energiju. "Svima nama prija da igramo ovu predstavu, bez obzira što je zahtjevna, jer, sve Jagoševe predstave su vrlo zahtjevne, u svakom smislu", kaže Torlaković.
– Uvijek kad pomislim na njega, a pomislim često, jeste ta energija i silovitost s kojom je on ulazio u rad, njegova priprema za neku predstavu. Sticajem okolnosti bio sam i prisutan nekoliko puta, prije samog početka rada, oko dogovora i slično, i to je bilo do te mjere uzbudljivo, a opet iscrpljujuće, da jednostavno neki organizam normalan, teško da bi sve to izdržao, tu silinu, snagu, maštu koja se prelivala na glumce. Evo, reći ću vam i kuriozitet. Mi smo ovu predstavu napravili za 18 proba. Šta to govori? Da je Jagoš bio jako dobro spreman i pripremio teren da kad dođe da napravi predstavu za 18 proba. To nije ni 18 dana, to je manje. I nešto što je utisak, a to su vjerovatno i drugi rekli kolege koji igraju u njegovim predstavama, da su njegove predstave dugovječne, da se igraju - ističe Torlaković. "Jer, kad publika čuje da se igra Jagoševa predstava, oni hrle u pozorište. I to je nešto što nam je ostavio, a na nama je da sad to očuvamo što duže i da igramo dok god možemo. To je i obaveza", naglasio je Torlaković.
