Dr Slavica Perović јe istakla ključne aspekte biografije Nenada Šaponje, napominjući da јe on i ljekar specijalista neuropsihijatrije, što je nesumnjivo uticalo na tematski i filozofski sloj njegove poezije. Osvrnula se i na naslov zbirke, koji je opisala kao oksimoron – spoj psihologije i gravitacije, dviju naizgled nespojivih kategorija.
– Naslovna pjesma zbirke je višeznačna i otvara prostor za različita tumačenja, od fizičkih zakona do metaforičkog razumijevanja gravitacije u kontekstu emocija, odnosa, pa čak i smrti. Šaponjina poezija zahtijeva čitanje na prenesenom nivou, gdje svaki stih nosi duboku simboliku i traži od čitaoca aktivno sudjelovanje u dešifrovanju značenja - rekla je Perović.
Šaponja je istakao važnost intuicije i osjećaja u interpretaciji poezije, napominjući da pjesnici često kreiraju djela koja prepoznaju ono nevidljivo, povezujući etiku i estetiku na način koji prelazi granice racionalnog. Na pitanje Perovićeve ko je "onaj drugi" u njegovoj poeziji, on јe odgovorio da smo svi mi "drugi".
"Pjesma ne mora biti duboka; može biti najplića i najjednostavnija emocija koju je neko napisao i poslao nekome, bilo vidljivom ili nevidljivom", kaže Šaponja, dodaјući da јe to poruka u boci koja stiže do nekog. Napominje da će neko razumјeti autora, a neko samog sebe uz pomoć poeziјe.
– Moj ideal je nerepetitivnost poezije, pjesma koja se svaki put čita kao drugačija, koja je nepotrošiva. Poezija je jezički konstrukt slike, zvuka, ritma – postoji ta muzika jezika. Mnogo puta sam bio u situaciji gdje mi se nešto dopada, ali nakon što otkrijem sve njegove strane, to više ne osjećam. Ideal je stalno se vraćati poeziji koja je uvijek drugačija - kazao je Šaponja.
Kako je istakao, njegove pjesme su često odgovori ili mimoilaženje s pitanjem postavljenim u naslovu.
– Naslov postavlja zagonetku, a pjesma je odgovor. Ali ne direktan odgovor, jer poezija ne smije biti direktna. Kada je odgovor direktan, poezija postaje predvidiva. Kao što je naša duša neuhvatljiva, kao što mi jesmo više od onoga kako se činimo, tako i stihovi ne mogu biti fokusirani i neodredivi. Inače bi bili pozitivistički, a oni su, ustvari, metafizički - naglasio je on.