Ненад Шапоња / -ПРИВАТНА АРХИВА Н. ШАПОЊА

Nenad Šaponja: Čovjek je stanište duše

Moramo biti svjesni da osim u materijalnom svijetu, koji može biti i povišeno lijep, ali i sasvim vulgaran i opak, živimo i u svjetovima duhovnosti i duševnosti. Moramo da prepoznajemo duše oko sebe i vrste energija drugih bića. I, najvažnije, moramo u svjesnom životu da naučimo da štitimo vlastitu dušu, kaže Šaponja

"Onog trenutka kada sam predao izdavaču knjigu "Srećna voda", u fokus mi je ušla priča o duši. Ne kao nastavak prethodne zbirke, već kao novi registar onoga što je naslućeno u "Srećnoj vodi". To su dvije prilično drugačije knjige pisane kroz istu ruku. To se tako može reći u svijetu fakata i kalendarskih određenja, a u stvari, pjesnik svaku od knjiga piše cio život, ako je prava, ako je drugačija, ako nije ponavljanje verbalno dostignutog", kaže Nenad Šaponja u intervjuu za "Ćirilicu", kulturni dodatak "Dana", a povodom njegov najnovije poetske zbirke "Blizanac vremena".

• Kako je nastala Vaša knjiga o duši?

– Ta "knjiga o duši", kako Vi kažete, odnosno "Blizanac vremena", kako sam je ja nazvao, duboko je cjeloživotno zagledanje u prostor koji se ne vidi a koji prepoznajemo kao svoj i bitan, kao najdubljeg sebe. Cio život kao da skupljate građu, a onda nešto vam kaže – Sada je čas! – i vi počnete da pišete.

• Koliko to dugo treba kako Vi kažete "gledati da bi se dogledala duša"?

– Cio život, ma koliko on trajao u okvirima zemaljskog vremena, vi učite da gledate. A dobro znate, može se gledati i ne vidjeti ništa. Duša kada gleda vidi sve, samo treba da dođemo u situaciju u kojoj ćemo joj dopustiti da nas obasja, da nađe načina da nam prenese ono što ona vidi. Možda je u cijelom tom procesu presudno da naučite slušati vlastitu dušu. A dok je slušate, lako otkrijete da ni vaše cjeloživotno iskustvo nije dovoljno, da treba posegnuti za iskustvima duše iz drugih života. Izazov koji slijedi, zatim, jeste, isto tako, pokušati dogledati istinu drugih duša.

• Put do vrata sopstvene duše nesumnjivo vodi i ka traženju mjesta povišene duhovnosti, u "prostore sna i povišene ljepote". Kako i da li je to moguće sred današnjice koju živimo?

– Teško je, ali je moguće. Svaka "današnjica" je uvijek tegobna, prepuna izazova lošeg, ali ako hoćemo da prepoznamo ono što zaista jesmo, moramo naći način da dopustimo sopstvenoj duši da nas vodi kroz mene ovog zemaljskog života. Moramo biti svjesni da osim u materijalnom svijetu, koji može biti i povišeno lijep, ali i sasvim vulgaran i opak, živimo i u svjetovima duhovnosti i duševnosti. Moramo da prepoznajemo duše oko sebe i vrste energija drugih bića. I, najvažnije, moramo u svjesnom životu da naučimo da štitimo vlastitu dušu.

• "Vidimo li se dok se gledamo", pitate se u jednoj od svojih pjesama. "Prepisala" bih ovo Vaše pitanje i uputila Vam ga iznova. Vidimo li se dok se gledamo?

– Kako kada. Tokom svjesnog života, najčešće ne. A poenta je ustvari da dođemo do situacije da se zaista vidimo dok se gledamo. Opet je riječ o prepoznavanju, o tome da otvorimo prostor vlastitoj duši da jasno vidi druge duše u prostorima ovog zamućenog svijeta. Naučno mišljenje je sklono da to nazove intuicijom, ali nije samo intuicija u pitanju. Viđamo se i u snovima, na mjestima povišene duhovnosti, tamo gdje se prepoznaju energije različitih vrsta.

• U Vašoj poetskoj zbirci sabrana su sva ona vječna, najteža pitanja koja se tiču tajne života pa i same njegove svrhe, smisla. U kojoj mjeri ste ovdje, u čekanju odgovora, pokušaja odgonetanja tajne, postupili u skladu sa svojom izvornom profesijom kao psihijatar, a u kojoj kao pjesnik?

– Isključivo kao pjesnik. Psihijatrija je praktičan zanat koji se bavi liječenjem bolesti nazvanih duševnim, a poezija je najdublji poznati uvid u ono što jesmo.

Cio život, ma koliko on trajao u okvirima zemaljskog vremena, vi učite da gledate. A dobro znate, može se gledati i ne vidjeti ništa

• U obilju koje obitava oko nas i okružuje nas, šta je to sve ono što je hrana za oči i tijelo, i kako tu hranu za dušu u sred pomenutog "obilja" pronaći? Ovdje dolazimo i do onog filozofskog pitanja "Imati ili biti?". Kažete u jednoj od svojih pjesama da je "telo samo odelo u kojem prespava duša", ali i da je "čovek stanište duše".

– Kada smo već kod"filozofije" kako kažete "imati ili biti", lako bi bilo pridodati im po jedno šta – "šta imati ili šta biti?" – koje relativizuje takvu u osnovi materijalističku postavku. Čak i u ovom i ovakvom svijetu, hrana za dušu daje svoje signale i treba ih prepoznavati. Ako vodimo autentičan život, ako brinemo za sopstvenu dušu, ako je čuvamo, moramo se naučiti vještini svakodnevnog odvajanja lažnog od pravog, a u ovo najnovije doba, i istina od mreže post i kvazi istina. Za početak, treba izbkegavati bivanje u različitim pozicijama predmeta manipulacije u kojima nas život svakodnevno zatiče kao u minskom polju. Moramo da naučimo da ne budemo samo odijelo.

• Živimo u vremenu poplava "loših vijesti". Vaša pretposljednja pjesma u ovoj zbirci upravo u naslovu svom ima pitanje "A kako se odbraniti od udara zla: Kako ne primiti lošu vest?"

– Uvijek mi se činilo da umjetnička djela govore puno više od mreže njihovih objašnjenja. Možda je vrijeme da citiramo baš tu pjesmu.