Tekst za katalog koji prati izložbu napisala je istoričarka umjetnosti Ljiljana Karadžić, koja navodi da se radovi Vujovićeve iz ovog ciklusa poetski i tematski naslanjaju na njena ranija umjetnička istraživanja.
– Fokus na figuru djeteta kao centralni motiv, kao i na odnos čovjeka prema prirodi, koji je bio karakterističan za prethodni period, evoluirao je i rezultirao drugačijim izvedbenim postupkom, promjenama u likovnoj sintagmi i pomjeranjem značenja. Umjetnica kao polazište novih radova i dalje zadržava fotografije djece koje odabira u digitalnoj ikonosferi. Izmještajući dječija tijela iz prvobitnih i situirajućih u inscenirane prizore, ona mijenja atmosferu i karakter predložaka. Umjesto narativnosti koja je bila naglašena u ranijim slikama, sada prvi u plan stavlja refleksiju o prikazanom.
Dakle, baveći se problemom otuđenosti od prirode i nevinošću dječijeg doživljaja svijeta, umjetnica fragmentira, kropuje dio arkadijskog prizora i delikatno ga transformiše u prostor sanjarenja. Poput izolovanih ostrvaca, radovi postaju prostori eskapizma, jer nam na prvi pogled nude iluziju visoko estetizovanih, bezbrižnih i bezopasnih mjesta, koja nam obezbjeđuju duboku intimu. Ipak, radi se o lijepim, snolikim, krhkim prividima, lišenim zaštićenostii izloženim voajerskom pogledu. Idilični prizori koji proizvode estetski užitak pogleda i želju za transferom bića posmatrača u prostor slike, unose pritajenu, intuitivnu nelagodu zbog ranjivosti privida i raspršivanja scene. Lakom raspršivanju scene doprinosi i specifičan način na koji umjetnica tretira sliku - zapisala je Karadžić.
Izložba se može pogledati do 2.juna.
