Ministarka kulture i medija, dr Tamara Vujović, uputila je telegram saučešća povodom smrti istaknutog kulturnog stvaraoca i bivšeg ministra kulture Ilije Lakušića, u kojem se navodi da je njegovim odlaskom Crna Gora ostala bez istaknutog književnika i kulturnog poslenika.

– Lakušić je u svojoj bogatoj karijeri sa najviših adresa u kulturi uticao na razvoj kulturno - umjetničkog stvaralaštva i svojom višedecenijskom istrajnošču na književnoj sceni dao neizbrisiv doprinos razvoju pjesničke misli. Autentičnost njegovog lirskog izraza, ali i vješta sposobnost u kreiranju kulturnih politika urodili su brojnim nagradama i priznanjima, među kojih je najistaknutija Trinaestojulska nagrada za rezultate od izuzetnog značaja za Crnu Goru - navela je Vujović, između ostalog, dodajući da će „najduže ostati upamćene njegove pjesničke slike koje tematizuju univerzalne teme čovječanstva i na jednostvan, dirljiv i upečatljiv način se otvaraju čitaocu.”

"Sa nevjericom, suzama i tugom pokušavam da prihvatim vijest da je otišao pjesnik Ilija Lakušić!", rekla je književnica Milica Kralj.

– Vijest, koja iako konačna, prelazi u beskonačnost, u onu nezalaznu božansku svjetlost, kojom je zračila i obasjavala sve nas njegova duša. Otišao je osebujni stvaralac, magijske tvoračke energije: istovremeno i pjesnik i prozaista i romanopisac i antologičar i književni kritičar, i esejista, i satiričar, i pisac za djecu, i urednik kapitalnih izdanja i jedan od predsjednika UKCG i urednik časopisa... a nadasve, prijatelj pjesnika. Čovjek čija je svaka izgovorena i napisana riječ bila i osnova i potka njegovog bogatog i neponovljivog opusa i putokaz orfejskog nadahnuća, one apsolutne i jedinstvene mjere sa kojom je živio i hodio i disao darujući nam neponovljivo djelo - rekla je Kralj.

"Otišao je veliki pjesnik i moj vrli drug i prijatelj Ilija Lakušić", navodi pjesnik Andrija Radulović.

– Ilija Lakušić bio je i ostao čovjek sa velikim i neponovljivim darom i duhom, jedan od naših najistaknutijih stvaralaca u ovom vijeku... Duhovit i vedar u životu i u poeziji, u svim situacijama pjesnik i gospodin. Družili smo se više od tri decenije ...Njegov odlazak je veliki gubitak za Njegoševu Crnu Goru, do koje je on najviše i držao i pjevao u svojim knjigama o dva Petra sa Cetinja i Jezerskog vrha, o štampariji i Obodskom slovu, o Svetom Jovanu Vladimiru i svemu onome što čini sopstvo... Pjevao je i o Hristu i o Sokratu i o braći pjesnicima s kojima je proveo život... I o ljubavi je pjevao ne priznajući boljke i godine svoje... Jer pjesnici su uvijek mladići! - rekao je Radulović.

"Nas koji smo se od Ilije Lakušića učili tajnama "strasti pisaće mašine" i filozofskoj smirenosti dok posmatramo "obdukciju pjesme", zadužio je spuštanjem u "glâsnu komoru" iz koje nikada nećemo izaći i u kojoj poetska krv kvasi koljena radoznalaca", kazao je književnik Aleksandar Ćuković na vijest o smrti Ilije Lakušića.

– Bez sumnje, zadužio je književnost Crne Gore. Uvijek u potrazi za pravim sabesjednikom Lakušić je podsjećao na sopstvenog nesnađenog Sokrata koji stopira na "kružnom toku" života, čekajući da nazdravi nekim boljim otrovom ove naše stvarnosti. Duboko vjerujem da će njegovo književno djelo tek biti predmet podrobnije i sveobuhvatnije analize kakvu je odavno zaslužilo, ali koja se očigledno izmicala jer je uvijek iznova uspijevao da nadmaši sebe i oduševi istinske čitaoce. Zbog Ilije, koji me je i primio u UKCG, moram biti pažljiv da ne skliznem u patetiku, jer znam da on sve ovo posmatra i smišlja novi aforizam na nekom oblaku na ljuljanje pošto "više ne ide u "Lazaro"" - kazao je Ćuković.