Ксенија Матовић / -ФОТО: СРЂАН БОЉЕВИЋ

Odlazak autorke mediteranskih poetskih etida

Pjesnikinja i dugogodišnja novinarka "Dana" Ksenija Matović preminula je juče, 7. septembra 2025. godine. Komemoracija će biti održana u srijedu, 10. septembra u 11 časova u hercegnovskoj Dvorani "Park"

Ksenija Matović (1973) rođena na Cetinju, osnovnu i srednju školu završila u Herceg Novom. Filozofski fakultet, smjer sociologija, završila je u Novom Sadu. Najveći dio svog radnog vijeka provela je u novinarstvu. Bila je dugogodišnja novinarka - dopisnik Dnevnih novina "Dan" iz Herceg Novog, neumorno hroničarski bilježeći sve što se dešava u njenoj, kako je govorila, "sigurnoj luci". Radila je i kao novinarka listova "Dnevnik" i "Blic", objavljivala članke u časopisu "Zemlja", bila je kolumnistkinja beogradskog časopisa "MediaSfera". Na početku karijere radila je u Novom Sadu u firmi "Stilos", gdje je bila osnivač književne manifestacije "Stilosova agora".

S ljubavlju i ponosom je uvijek isticala da je majka Borisa Basare.

Svoje prve književne radove objavljuje rano. Objavila je zbirke "Preludij", "Orfeonautika", "Obol" i "Karatoč". Bila je dobitnica nagrade Podgoričkog art festivala, Udruženja književnika "Branko Miljković" iz Niša, a zbirka "Karatoč" je dva mjeseca po publikovanju uvrštena u top 10 knjiga na prostoru bivše Jugoslavije 2022. godine od strane najstarijeg književnog portala "Hiperboreja". Bila je i autorka izuzetno čitanog bloga "Škurin", a zatim "U po bota". Jer, Ksenija je, kao i u novinarstvu i u poeziji, uvijek znala da pogodi tačno u srž problema, ali i da skoro pa izvaja sliku o onome što piše, bilo da su to stihovi ili novinski tekst. Pa tako i blog. Pritom, uvijek čineći to s osjećajem za humor i satiru, ali i tačnost i jezgrovitost.

Život je najveća predstava

Govoreći svojevremeno o svojoj zbirci "Karatoč" i umjetnosti uopšte, Ksenija je isticala da nas umjetnosti opčinjava zbog svoje istinitosti, a da je takav i Karatoč, stijena u Herceg Novom o koju se obijaju morski vali.

No, „Karatoč" nije knjiga o Novom, već „o svim ljudima i svim morima, i svim beštijama", govorila je Matović, dodajući da se uvijek trudi da stih izbrusi maksimalno, praveći otklon od ikakve „prisvojne" mogućnosti, da to bude kroki slika koja funkcioniše u vremenu i naprijed i nazad, a da je svaka pjesma priča za sebe. Ipak, sve pjesme u zbirci čine jednu dramsku cjelinu, smatrala je Ksenija.

– Na Karatoču nema mira, sve se kreće, ništa ne miruje, kao jedan perpetuum mobile. To je kao pozorišna drama koja se dešava pred vama, i svako od vas će naći svoj odgovor, svoju sliku, a ja ne mogu da zamislim veće pozorišne predstave od samog života - govorila je Ksenija Matović.

Kako je rekla u jednom intervjuu za "Graciju" 2016. godine, upravo na tom fonu, novinarka i pjesnikinja vode borbu - "to je borba epskih razmjera i vrlo neravnopravna. Riječ je o potpuno dvije različite forme izražavanja. Jedna je umjetnost, a druga zanat. Pri tom sam po struci sociolog", govorila je Ksenija, dodajući - "mislim da će, makar u mom slučaju, novinarstvo izgubiti bitku sa pjesništvom. I nije mi žao".

Potvrda tome je došla upravo kroz posljednju zbirku "Karatoč", svojevrsnoj odi ne samo Herceg Novom, nego cijelom Mediteranu. Pjesme iz ove njene zbirke dramski pisac Stevan Koprivica nazvao je "poetskim etidama, malim svedenim formama, koje imaju svoje cjelinu, a koje su vrlo intimne i vrlo narativne".

"U umjetnosti nema laži, zato je ona opčinjavajuća, zato nas ona tangira, zato nas stalno podstiče", rekla je Ksenija Matović.

– Umjetnik kad stvori djelo hoda svijetom kao s jednom otvorenom ranom koja pulsira, i u koju svako može da zarije nož. I ne znam nijedan čin veće hrabrosti od te kad čovjek tako istupi - ocijenila je Ksenija Matović.