Izložba Pešićevih fotografija može se pogledati do 25. decembra, saopštili su iz Narodnog muzeja Crne Gore.
Postavka obuhvata radove iz svih faza Pešićevog višedecenijskog stvaralaštva – od dokumentarnih snimaka poslijeratne obnove, do antologijskih portreta crnogorskih gorštaka i pejzaža koji svjedoče o nestajućem svijetu tradicije i prirode. Izložba pruža uvid u Pešićev izuzetno bogat opus, koji broji više od 150 hiljada snimaka i otkriva njegovu jedinstvenu sposobnost da poveže dokumentarnu preciznost sa dubokim humanističkim osjećajem za ljude i prostor. Kao autor koji je fotografijom bilježio društvene i kulturne promjene Crne Gore i Jugoslavije tokom druge polovine XX vijeka, ostavio je neizbrisiv trag u razvoju naše vizuelne kulture.
Istoričarka umjetnosti Mirjana Dabović Pejović, koja je i kustoskinja izložbe, kazala je da kroz Pešićeve radove pratimo, ne samo izgradnju zemlje i svakodnevicu njenog naroda, već i duboku humanističku nit koja povezuje sve što je radio – od industrijskih pejzaža pa sve do portreta iz planinskih predjela.
– Izložba je i omaž jednom velikom autoru – fotografu i televizijskom snimatelju koji je, svojim radom i etikom, postavio temelje savremene crnogorske fotografije. Kroz nju se oblikuju, preispituju i produbljuju pogledi na važne etape razvoja crnogorskog društva i identiteta, ukazujući na važnost njegovanja kulture pamćenja - rekla je Dabović Pejović.
Ona se zahvalila na saradnji Jovani Bojović i Danilu Radusinoviću iz Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore, kao i Budu Simonoviću koji je omogućio uvid u Pešićeva pisma.
Pešićeve fotografije bilježe promjene u crnogorskom društvu poslije rata, a prepoznatljiv je po reportažnoj i dokumentarnoj fotografiji, realističnim portretima, kao i lirskim prizorima prirode. Fotografisao je ljude težake, stočare, ribare, planince i primorce, nomade i slučajne prolaznike, puteve i bespuća Crne Gore. Kroz njihove portrete prenosio je karakter ljudi karakterističan za naše podneblje. Prvi je pronio kameru kroz kanjon Nevidio, vrebao je sumrake i zalaske sunca na plažama i dočekivao zore u durmitorskim snjegovima da uhvati čudesnu igru sjenki na netaknutoj bjelini. Gotovo da nema mjesta u Crnoj Gori, u koje za 60 godina stvaralačkog rada, nije kročila njegova noga i vidjelo njegovo oko.
