Roman „Crna noć nada mnom i zvezdano nebo u meni" je predstavljen kroz razgovor Tokina i Marije Vujošević, urednice u Izdavačkoj kući „Nova knjiga".
Tokinov roman donosi priču o Leli, ženi koja je profesionalni ubica, i koja je u djetinjstvu, nakon razvoda roditelja, odlučila da živi s ocem. Pisac je izgradio lik žene kojoj se sve može, koja je na ivici amoralnosti, i koja na taj način skriva svoju ranjivost.
Tokin navodi da prvobitno nije namjeravao da napiše ovaj roman, već je ovo trebao biti sinopsis za TV seriju. No, kako su se priča i lik razvijali Tokin je odlučio, kaže, da ovo mora najprije objaviti kao roman. „Zaljubio sam se u ovaj lik, počeo sam da istražujem", i tako je nastao ovaj roman, kaže Tokin. Kako navodi, čak je i pauzirao pola godine, pa se ponovo vratio pisanju ovog romana. Priznaje da ga je čudilo otkud mu ideja za takav lik. Ističe da je ubijeđen da sve velike i važne ideje ne mogu biti sasvim objašnjene.
– Najviše mi je bilo čudno šta sve izlazi i tu sam prisustvovao tome da stvarno priča nalazi pisca. Koliko god to zvučalo kao mistifikacija, to sam iskusio više puta. Nekako osjećam se kao da pratim šta radi lik i da zapisujem istinu, bez obzira što vam je jasno da izmišljam to, ali, u tom trenutku meni je to istina. Meni je i sad to istina - navodi Tokin.
Pisac je ispričao i da je mnoge stvari istražio, a kako bi njegov lik Lela bio što uvjerljiviji. Napominje i da je to bilo vrlo zanimljivo istraživanje.
– Interesantno je učiti nešto novo, pogotovo kad moram da ga naučim više nego za ispit - kaže Tokin, dodajući da se oslanjao na postojeću forenzičku i bezbjednosnu literaturu.
Napominje i da će roman definitivno biti ekranizovan, i to na televiziji, ali da mu zasad teško ide da odgovori na sve zahtjeve TV producenata, koji smatraju da ovaj roman treba pretočiti u TV seriju od osam do deset epizoda. Napominje i da je ostavio prostora za nastavak romana. Kako se našalio, nema problem sa uplivom ljudi sa televizije na njegovo djelo, jer, eto, još uvijek nema stan.
Tokin kaže da je od pisaca koji pišu i za sebe i za publiku - čitaoce. No, napominje i sljedeće:
– Ali, prva stvar koja mi je važna jeste da ispratim priču do kraja i da je napišem, da je proživim, da budem srećan tamo. Znaš, kad izleti neki pasus koji mi se sviđa, neki red rečenica, to me čini srećnim. I jedna je stvar kad završim, a druga je stvar kad je pustim. I svaki put bih birao da ljudi čitaju tu istinu. Ne mogu da kažem da pišem za sebe, a ne mogu da kažem ni da pišem za druge. Pišem i za sebe i za druge. Čak mislim da sam dužan da pišem - kaže Tokin, napominjući da je pisanje doprinijelo i njegovom ličnom razvoju i učinilo ga boljim čovjekom.
Nakon razgovora s Vujoševićevom, i čitanjem odlomka iz romana, Tokin je razgovarao sa publikom.
