Kroz motive suterena i hodnika u ove dvije zbirke progovara i o nekim ličnim tjeskobama s kojima se susreće savremeni alijenizirani čovjek, pojedinac u sistemu birokratije, ali i savremenog društva. Kako kaže jedan njegov stih - "ovdje nema mjesta za antičke heroje", odnosno u svijetu gdje nema istinskih moralnih i etičkih vrijednosti, gdje nema pravde, pa time i metafizikom vladaju samo crni tonovi. Smatra i da se njegova poezija naslanja na najbolje tradicije našeg pjesništva, i zato, kaže, to ne želi ni skrivati. Naročito kada je u pitanju leksika.
Uljarević napominje da je uvijek pisao, jer je uvijek imao potrebu da zapiše svoje misli. Kada bi to činio, kaže on, taj zapis je kod njega uvijek poprimao formu pjesme. Ističe i da iako je vezan za tradiciju, uvijek se trudi da je sagleda iz drugog ugla, i zato u svojim pjesmama mnogo propituje.
Uljarević je naveo da za njega nijedan od različitih umjetničkih izraza nema primat.
– Svaki od tih izraza ima nešto vrlo specifično što na neki svoj moćni način uvlači čovjeka, i u čemu čovjek uživa. Dakle, sve to, bilo da čovjek piše, bilo da crta, stvara film, jeste možda u nekom trenutku patnja ili napor, ali u suštini je uživanje - kaže Uljarević.
Umjetnik navodi i da je u pitanju svojevrstan izazov, jer i publika, a i autor sam, na neki način očekuju da se ti različiti izrazi međusobno uvežu, da postanu koherentni. Iako to često nije slučaj, kaže Uljarević.
– I ja sam tako doživljavao svoj rad, izraz u filmu, u književnosti, i vizualnoj umjetnosti, kao neke potpuno odvojene stvari. Međutim, sad kako vrijeme prolazi, i što više radim, čini mi se da postoji dosta zajedničkih stvari. I što se tiče motiva, koji su vrlo često slični, mračni, što se tiče i stvaralačkog pristupa, a čiji krajnji rezultat zavisi od medija, kod mene je vrlo često ekspresivan, intuitivan i koji kod mene uvezuje te različite medije - kaže Uljarević, napominjući da je filmu "Uroš" prethodila pjesma, a koja je sada naracija za njega.
