Početak Festivala obraćanjem je ozvaničila direktorka Biblioteke Slavica Ilinčić, navodeći da su gosti istaknuti pjesnici iz Crne Gore i prozni pisci iz Srbije, koji imaju zavidan i prepoznatljiv opus, što daje razloga za zadovoljstvo i uživanje u programima.
– Naša ambicija je da slijedimo i tradicionalne i savremene kulturne tokove. Jer, cjelina kulture se jedino i dostiže ukrštanjem njenih dijahronijskih i sinhronijskih vektora - rekla je Ilinčić, najavljujući da će i do kraja godine u Biblioteci biti organizovan niz programa.
Potom je slijedio stručni sud o Vukovićevoj novoj knjizi "Poneti na pusto ostrvo".
Kako je naveo mr Milorad Durutović, koji je i moderirao promociju, Vukovićevo djelo se s pravom ubraja u sam vrh savremene srpske poezije. Vuković je, dodaje, istaknuti predstavnik metaforički nazvane "crne umjetnosti". Ujedno, on je i poeta doctus, čija poezija zahtijeva upućenog čitaoca. Dodaje da se autor kreće suprotno od vremena u kome živimo, što daje poseban kvalitet njegovoj poeziji. O tome govori i filigranski jasan i precizan naslov nove Vukovićeve zbirke.
– Knjiga čak i formalno-žanrovski funkcioniše na pustoostrvskoj imaginaciji ili poetici. Knjiga traži asketski posvećenog čitaoca, spremnog, izdržljivog poput nekog pustinjskog monaha, otšelnika, koji je ostavio sve - i drugove, i žene, i kopno i more, i koji se prepustio rješavanju prvih i posljednjih pitanja - rekao je Durutović. Vuković, dodaje, svoju lirsku naraciju definiše kao poemu bez obala.
Pozitivan sud o knjizi dao je i Radomir Uljarević, navodeći da Vuković spada u red pjesnika koji osvjetljuje mračne prostore između riječi. Dodaje i da se ova Vukovićeva knjiga može doživjeti kao drama, čiji glavni junak je višestruki povratnik koji se na ostrvo vraća iz pjesme u pjesmu, nalazeći tamo "rekvizite" za svoje stvaralaštvo.
– Ekonomija sa riječima u ovoj knjizi liči na ekonomiju s parama u stvarnom životu. Kod Vukovića, kao glavnog junaka ove poezije, nema rasipanja - rekao je Uljarević, dodajući da je put života na pustom ostrvu put za kojim pjesnik traga, nalazeći da je pusto ostrvo jedini izlaz.
Na kraju, o novoj zbirci Vukovića govorio je i Želidrag Nikčević, navodeći da se čini da je poezija ovog autora sama po sebi otšelnička, nezavisna od svjetovnih okolnosti, a koje pjesnik ponekad uplete u stihovni lanac. Nikčević kaže da bi se Vukovićeva poezija mogla okarakterisati kao "basnoslovni minimalizam".
– To znači da na mikroprostoru jedne pjesme pokažete kako taj jezik "radi" i kako "radi" mimo vas, i pritom, nikada kod njega nikada nemate sojećaj da autor nešto nameće, pa da onda emituje neku svoju psihologiju - kazao je Nikčević, ističući da Vuković samog sebe osamljuje kako bi čistije i iskrenije zapjevao.
