Илинчић уручила награду Јоцићу / -фото: живана јањушевић

Poezija je najtačnija istorija naše civilizacije

Novoustanovljena godišnja regionalna nagrada Narodne biblioteke "Radosav Ljumović" za knjigu poezije objavljenu u prethodnoj godini uručena je preksinoć na prigodnoj svečanosti prvom laureatu, književniku Damiru Jociću iz Svrljiga

Damiru Jociću je nagrada podgoričke Biblioteke pripala za knjigu poezije "Dani" u izdanju Narodne biblioteke "Stefan Prvovenčani" iz Kraljeva, u ediciji Povelja. Odluku o dobitniku donio je žiri u sastavu Milorad Durutović, predsjednik, i članovi Đorđe Šćepović i Stefan Sinanović, koji je i moderirao program večeri.

Nagradu je Jociću uručila Slavica Ilinčić, direktorica podgoričke Biblioteke, koja je navela da se nada da će nagrada vremenom dobiti na još većem značaju, jer, dodala je ona, kvalitet prijavljenih pjesnika i njihovih djela na konkurs za prvog laureta već je dokazao opravdanost utemeljenja ovog priznanja.

– Konkurs je potvrdio i mjesto koje poezija zauzima i njenu važnost za unutrašnji život čovjekov. Poezija je most između pjesnika i stvarnosti, način da se iskažu najtanije misli i osjećanja. Otvara vrata novih svjetova, podstiče na potrebu za odgovorima koji se kriju duboko u duši. To je najintimniji oblik jezika koji daje snagu dahu, punoću osjećanju i glas tišini - rekla je Ilinčić, između ostalog, čestitajući laureatu na nagradi.

Vještina kombinovanja lirskog i narativnog

Obrazloženje žirija odluke donijete jednoglasno pročitao je Durutović. Kako ističe, ova zbirka, između 31 knjige, izdvojila se i nagrađena je zbog svoje originalnosti.

– U jakoj konkurenciji pjesničkih tekstova, Jocić se svojom poetikom izdvaja kao autor koji izvanredno raspolaže konvencionalnim pjesničkim tehnikama, kao vrsni poznavalac pjesničke tradicije, ali, koji, istovremeno, uspijeva da iznađe inventivna formalna i metrička rješenja; da iz semioze i komunikativnih šumova savremenog života profiliše arhetipske figure i značenja. Poseban kvalitet knjige jeste sadržan i u vještini kombinovanja lirskih i narativnih postupaka - pročitao je Durutović. Ovom prilikom Durutović je s publikom podijelio i svoje viđenje ove Jocićeve zbirke.

Prisutnima se besjedom obratio i Jocić ističući da su istinski pjesnici oličenje samosvojnosti, strpljivosti, podređenosti čekanju, spremnosti da sebe posvete čekanju.

– Jer, istinska pjesma se čeka. I ponekad dođe, kad je pravi trenutak, ili, nikako ne dolazi, njeno je. I upravo zbog te neizvjesnosti pjesnici su odvajkada muku mučili s vremenom i ono s njima - rekao je Jocić, dodajući da upravo ta neizvjesnot nagoni pjesnika da više cijeni pjesmu, njenu nedostižnost.

Pjesniku je, dodaje Jocić, dato da istovremeno bude ne samo posvećenik pjesme, već i lovac i lovina pjesme, u specifičnom stanju duha i uma iz kojeg proističu istinska umjetnička djela. A to stanje, ističe Jocić, ne može se dobiti nikakvom privolom, jer je to darivani prostor slobode i istinske nesputanosti.

– Poezija je u vakuumu, krkha, najnepredvidljivija i najsuptilnija među svojim srodnicima. Tek naizgled jednostavna, pošto na izvjestan način jedino što oduvijek čini jeste da pjeva o slobodi, za slobodu, u slobodi. Budući da je jedan od najpostojanijih ljudskih snova onaj o slobodi njen opstanak i trajanje je naša stalna potreba - rekao je Jocić, napominjući da pjesmu, kao misao, ne možemo niti zatvoriti niti satrti. "Poezija je najtačnija istorija naše civilizacije", zaključio je Jocić koji je na kraju večeri čitao svoju poeziju, a jednu njegovu pjesmu pročitao je i Jovan Savić.