Janjušević će ostati zapamćen po svoja tri romana. Prvi njegov roman "Ovako" objavljen 1984. godine, ušao je u najuži izbor za NIN-ovu nagradu i izazvao veliku pažnju ondašnje književno-umjetničke javnosti. Nakon pauze od 35 godina objavio je roman "Tiranin", a nedugo potom i roman "Vas je mnogo, a mene je više".
"Književnost je stigla kući. Ovo je polovina jabuke, a Njegoš je njena druga polovina. Kome je ovo čudno neka polemiše sa mnom, ali treba imati u vidu da sam jedino ja pametniji od mene", kazao je Janjušević povodom romana "Tiranin" (2019).
Govorio je i da je cijelo svoje postojanje živio u svijetu svog unutrašnjeg bića, jer je "čovjek ono o čemu razmišlja i čemu stremi".
– Ništa što sam nosio u sebi nijesam mogao ostaviti a da ga ne artikulišem... Lišio sam se odgovornosti za sebe u svijetu realnosti samim tim što sam taj svijet napustio zarad svijeta umjetnosti. Ne osjećam nikakavu krivicu što nijesam odgovorio obavezama po kojima se drugi obavljaju - govorio je Janjušević.
Uvijek je isticao da sebe doživljava kao književnika.
– Prije svega sam pisac i pritom mislim da otkad znam za sebe nisam namjeravao da radim ništa drugo nego da pišem, jer mi se čini da se tako približavam samoj suštini što ja jesam. Govoriti na mjestu gdje se daje počast knjizi istovremeno je i lako i teško. Lako što ja hoću da govorim o stvari koja me zanima najviše od svih, a teško je što sam uhvaćen u zamku okolnosti koje su me dovele ovdje, a da ja sam na njih nisam uticao. Teško je i zato što je dosad toliko mnogo napisano tekstova o knjizi i mnogo ljudi pokušavalo da objasni magiju koju knjiga ima u svim kulturama u svijetu. Poput onog čovjeka koji zamukne kad od njega očekuju da objasni one svoje strasti koje mu obuzimaju dušu i ja bih vam najradije o knjizi govorio ćutanjem i tako se spasiti samoće u koju zapadam svaki put kad treba da kažem nešto što se riječju ne može kazati – rekao je svojevremeno Janjušević.
Branko Janjušević ostaće zapamćen i kao novinar i komentator koji je pisao za Dugu, Reporter, Intervju, Praktičnu ženu... Nakon povratka u Nikšić, bio je prvi kolumnista "Nikšićkih novina", a u okviru nekadašnjeg Centra za kulturu, urednik časopisa "Spone".
Bio je jedan od osnivača i predsjednik Udruženja za unapređenje demokratskih procesa, prve nevladine organizacije u Jugoslaviji, iz koje su nastale sve značajne opozicione stranke u Crnoj Gori.
