Јована Бојовић / ФОТО: ДУШКО МИЉАНИЋ

Jovana Bojović: Bavim se isključivo stvarima koje mene lično provociraju

Meni je izuzetno važno da dramski tekst koji pišem bude društveno angažovan, ali da posjeduje određenu slojevitost, kako ne bi bio manifest ili pamflet, kaže Jovana Bojović u intervjuu za "Dan"

Umjetnost može biti ključna u razvoju građanske svijesti ili kritičkog mišljenja, ali ne mora. Možda bi u umjetničkom djelu trebalo jednostavno uživati, kaže književnica i dramaturškinja Jovana Bojović. U intervjuu za „Dan" razgovaramo o odnosu umjetnosti i društvene angažovanosti, slojevitosti umjetničkog djela i izazovima savremenog obrazovanja, kao i o ulozi profesora danas. Naša sagovornica je univerzitetska profesorka i prodekanka za nastavu Fakulteta dramskih umjetnosti Univeziteta Crne Gore (FDU UCG), te se osvrće na svoj rad sa studentima, značaj ličnog entuzijazma i kreativnosti, kao i na važnost prenošenja znanja i profesionalne etike u formiranju kritički obrazovanih umjetnika.

• Profesorka ste Fakulteta dramskih umjetnosti. Kako danas doživljavate svoju ulogu – šta Vam predstavlja najveći izazov u radu sa studentima u savremenom obrazovnom kontekstu? Na koji način ličnim entuzijazmom doprinosite stvaranju kvalitetnog i kritički obrazovanog kadra?

– Čini mi se da se savremeni čovjek, na svakom koraku, u svakoj sferi života, susreće sa brojnim izazovima. Svjedoci smo da se sistem vrijednosti posljednjih godina izuzetno promijenio, i još se mijenja. U tom smislu, i obrazovni sistem nije pošteđen. Nekad su te promjene konstruktivne, i zaista svaka nova generacija donese novu svježinu, novu perspektivu koja ukazuje na to šta bi u tom sistemu trebalo mijenjati što mene kao profesora inspiriše. S druge strane, smatram da je pitanje posvećenosti i temeljnog rada najproblematičnije mladim ljudima koji su odrasli u „instant" svijetu. Svakako, koliko god to zvučalo kao kliše, u svim vremenima, uloga i glavni zadatak profesora je da prenese znanje, vještine, ali i profesionalnu etiku. Lični entuzijazam i kreativnost tome doprinose, kao kritičko i promišljanje profesora koji vlastitim djelanjem daje najbolji primjer.

• Istovremeno ste aktivni i kao pjesnikinja, scenaristkinja i dramska autorka. Kako balansirate između pedagoškog rada i ličnog stvaralaštva?

– Lično stvaralaštvo, bilo da je riječ o pisanju scenarija, dramskog teksta ili poezije je nešto čime se bavim gotovo svakodnevno, kontinuirano, u svim životnim fazama i okolnostima. S obzirom da predajem stručno umjetničke predmete, smatram da svako lično stvaralačko iskustvo i usavršavanje može samo unaprijediti pedagoški rad. Tako da, čini mi se da nije riječ o balansu, već o načinu na koji se lični umjetnički i pedagoški rad nadopunjavaju.

Svijest o kontekstu, ciljnoj grupi, poetencijalnoj publici

• Teoretičari često ističu da publiku ne treba ni potcjenjivati ni podilaziti joj. Kada pišete dramski tekst ili scenario da li unaprijed razmišljate o publici kojoj je namijenjen ili Vas prvenstveno vodi unutrašnja logika djela?

– Ne razmšljam o percepciji publike, potencijalnim kometarima, pogotovo u toku procesa rada i pogotovo kada je riječ o poeziji. Slična situacija je i sa stvaranjem scenarija ili dramskog teksta. Međutim, kada je riječ o pozorišnom komadu ili filmskom scenariju, podrazumijeva se da morate imati svijest o kontekstu, ciljnoj grupi, poetencijalnoj publici, političkoj korektnosti, ukoliko želite da djelo bude politički korektno. Ukoliko ne želite onda i o tome morati imati svijest i argumentaciju.

• Laureat ste nagrade „Risto Ratković" za zbirku poezije „Novobran" i prva ste crnogorska pjesnikinja koja je dobila ovo priznanje. Kako ste doživjeli ovu nagradu i šta Vam je ona donijela, kako profesionalno, tako i lično?

– Nagrada „Risto Ratković" zaista jeste najznačajnija pjesnička nagrada u Crnoj Gori, i jedna od najznačajnijih u regonu. Prije desetak godina osvojila sam i nagradu Ratkovićeve večeri poezije, za mlade pjesnike, pa samim tim ovo veliko prizanje za mene ima poseban značaj u smislu razvoja i sazrijevanja mene kao pjensikinje. Činjenica da sam prva crnogorska pjesnikinja koja je dobitnica ove nagrade je izuzetno značajna. I to, ne u onom egoističnom smislu, uvijek neko u nečemu bude prvi, to ne znači nužno i najbolji. Poznajem dosta pjesnikinja i pjesnika koji pišu odličnu poeziju, pa nisu dobitnici određenih priznanja. Ali se nadam da ova nagrada može biti ohrabrenje i ženskim i mladim autorima, kao dokaz da nagrade nisu rezervisane samo za sredovječne muške autore.

• „Novobran" je riječ koju ste sanjali. Koliko su snovi i podsvjesni procesi važni u Vašem umjetničkom radu i da li se inspiracija često javlja u tom prostoru, „među javom i međ snom"?

– Uvijek su snovi važni, ako ih ima. Rekla bih da je u mom umjetničkom radu, kao vjerovatno i u svakom, taj odnos snova i svakodnevnog života najplodnije polje isnpiracije. Ali i nedostatak snova ili pretjerana snoviđenja. Novobran jeste nova riječ, koju sam sanjala i kasnije pokušala da umjetnički „dešifrujem", što je negdje tematski odredilo cijelu zbirku. Ali vjerovatno i ovu sljedeću, koja je u nastajanju.

Nije dobro kada su prepreke instituncionalne

• Sa kojim se preprekama najčešće susrijećete u realizaciji svojih umjetničkih ideja – da li su one više unutrašnje, stvaralačke, ili spoljašnje, institucionalne i društvene?

– Prepreka ne fali, ni ličnih ni ovih drugih. Ali uvjek će ih biti i dobro je da je tako. Inače bi i uspjeh izaostao. Nije dobro kada su prepreke instituncionalne i to u situacijama u kojima one ne bi smejle postojati. A sa druševenim preperekama se surećemo svakodnevno, na svim nivoima. Neke bi trebalo prevazići, a neke iskorijeniti. Vrlo često smo srećni kad umjentičko djelo samo ugleda svjetlost dana, pa to nekad bude i paravan za određene nedostatke samog djela.

• U kojoj mjeri Vaš lični habitus, životno iskustvo i intimna pitanja oblikuju teme i poetiku Vašeg stvaralaštva?

– U velikoj mjeri. Bavim se isključivo stvarima koje mene lično provociraju. Lično, naravno ne podrazumijeva autobiografsko. Više ono, nadam se opštepoznato, lično je političko.

• Kakav je Vaš odnos prema aktivnoj ulozi umjetnosti u razvoju građanske svijesti i kritičkog mišljenja u društvu?

– Umjetnost može biti ključna u razvoju građanske svijesti ili kritičkog mišljenja, ali ne mora. Možda bi u umjetničkom djelu trebalo jednostavno uživati. Idealno je kada je jedno umjetničko djelo kompleksno, pa se istovremeno može tumačiti na više nivoa. Meni je izuzetno važno da na primjer, dramski tekst koji pišem bude društveno angažovan, ali da posjeduje određenu slojevitost, kako ne bi bio manifest ili pamflet.

• Koje biste savjete dali mladim umjetnicima i studentima koji danas započinju svoj stvaralački put – kako ostati autentičan, a istovremeno istrajan u savremenom društvenom i kulturnom okruženju?

– Svi već i jesmo autentični, samo što se u procesu sazrijevanja i inicijacije u svijet odraslih nekad bojimo neprihavćenosti, pa budemo ili „na silu" autentični ili se uklopimo masu. Možda bi savjet, u savremnom kontekstu bio da se ne opterećuju autentičnošću, već da se posvećno i fokusirano bave onim u šta vjeruju. I da čuvaju i njeguju objektivnost, u svijetu prepunom subjektivnosti.