Omaž je održan u bibliotečkoj sali "Marko Miljanov", a publici su o životu, djelu i značaju ovog stvaraoca govorili Perivoje Popović, Dragan Koprivica, Aleksandar Ćuković i Zoran Lakušić. Stihove Ilije Lakušića čitao je moderator večeri Dragan Alorić.
Podsjećajući na Lakušićeve zbirke pjesama: "Manastirski sinovi", "Od Parnasa do Pigala", "Krvava katedra" i "Dva Petra", Popović ih je nazvao tetralogijom i Lakušićevim "zavjetnim djelima iz treće veledostojne stvaralačke faze".
– Pročitao sam ih više puta i blagorodnom umnom darodavcu napisao poruku: "Neke Tvoje knjige mogao bi da napiše bilo koji dobar pisac, ali ovu tetralogiju, gdje stoluju i izuzetni 'Manastirski sinovi', – samo Ilija Lakušić" – naveo je Popović. On je istakao da je književna kritika još za piščevog života visoko cijenila njegovu poeziju.
– Lakušić je ponajuspješnije, i pred sobom, i među nama, prevodio u drugu realnost – stvarnost, postojanje, bivanje, bivstvovanje bitka u mikrosvijetu, ali i u makrokosmosu. Upravo na tom planu, nakon pokušaja da se otme, otrgne i distancira, ponovo ostaje Pjesnik, priznajući sebi (i nama dakako) da je "vanpoetskim sredstvima nemoguće objasniti poetiku" (I.L.) – rekao je Popović.
Dragan Koprivica je istakao činjenicu da se Lakušićevo stvaralaštvo svrstava u red najznačajnijih opusa poslednjih pola vijeka. Ukazujući na bogatstvo njegovog proznog i poetskog, Koprivica se osvrnuo na Lakušićev aforističarski opus, podsjetivši publiku na neke od njegovih najuspješnijih aforizama.
Aleksandar Ćuković se prisjetio nekih razgovora s Lakušićem koji osvjetljavaju poetiku kojom se rukovodio ne samo prilikom pisanja, već i u životu, navodeći da je jedan od pokretača bila potreba za promjenom.
– Nije mario za poznato i viđeno. Njime nije operisao. Za to je, kao i svaki istinski umjetnik, odavno izgubio i najmanje interesovanje. Rudario je i vadio naslage životvornog slovlja koje je utapšavao oko duše, u spasonosni nasip uvezan krvlju. Naš pjesnik se s pravom pitao: "Kud je nestao život, života vrijedan?", uzimajući na taj način zamah i ubrzanje dok je postavljao one "šine za pjesmu". Na pruzi bez početka i kraja bio je savršeno svjestan posla koji mu je dopao, trudeći se da opstane i izdrži težinu sjenke sopstvene Pjesme – rekao je Ćuković.
Publici u podgoričkoj biblioteci se obratio i Zoran Lakušić, navodeći da se kroz ovaj omaž nastavlja čuvanje sjećanja na djelo i lik njegovog bratstvenika Ilije, velikog umjetnika i intelektualca.
– Ilija je bio čovjek posebne snage, duha i srca. Njegova poezija nije bila samo umjetnički izraz, ona je bila odraz duše koja je oplemenjivala i osjećala sve oko sebe – od najtiših radosti do najdubljih tuga. Bio je čovjek koji je obično pretvarao u poeziju, a svakodnevicu učinio neobičnom i veličanstvenom – rekao je Lakušić.
