Prvo igranje u Podgorici biće održano 5. marta u velikoj sali Kulturno-informativnog centra "Budo Tomović".
Predstavu, za koju je tekst po motivima drame "Vuk u ljudskoj koži" napisao Đorđije Tatić, režirao je Andrija Rašović, a glumačku podjelu čine Marija Đurić, Dijana Dragojević, Milica Šćepanović i Marija Vlaović.
Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović, kostime Marija Radusinović, video-rad Smiljka Šeparović i Andrija Rašović, a asistent kostimografkinje je Boris Ćalić.
Projekat "Šuma" finansijski je podržan na konkursu Ministarstva kulture i medija Crne Gore za pozorišnu djelatnost za 2025. godinu.
Direktorica Gradskog pozorišta Podgorica Sandra Vujović naglašava da se ovom premijerom nastavlja jasna repertoarska politika usmjerena na domaće autore i društveno relevantne teme, podsjećajući da je ovo potvrda njihove opredijeljenosti da sistematski otvaraju prostor novim glasovima i savremenim poetikama. "Šuma" je, dodaje, treći tekst crnogorskih autora na repertoaru Gradskog, nakon predstava "Lov na vepra" po tekstu Marije Sarap i "Raspored časova" po tekstu Petra Pejakovića.
Novi projekat donosi ozbiljan i promišljen autorski pristup osjetljivoj tematici, kaže Vujović.
– Inspirisana bajkom o Crvenkapi, "Šuma" ne pristupa poznatom narativu kao ilustraciji, već kao prostoru dekonstrukcije. Autorski tim preispituje arhetipove vuka, djevojčice i šume kao simboličkog prostora, razotkrivajući mehanizme predatorstva, manipulacije i nasilja koji se, iza bajkovite forme, prelamaju kroz savremeni kontekst. Ova predstava otvara jedno od najosjetljivijih i najčešće potiskivanih društvenih pitanja, pitanje zloupotrebe moći i tišine koja takve obrasce omogućava. Dekonstrukcijom poznate bajke, "Šuma" skreće pažnju na tabu teme o kojima se rijetko govori javno, a koje duboko oblikuju individualne i kolektivne traume. Autori ne nude jednostavne odgovore, već pozivaju publiku na suočavanje: ko je danas vuk, ko je Crvenkapa, a ko posmatrač koji bira da ćuti? Šuma tako postaje metafora prostora u kojem se gubi orijentacija, ali i mjesta u kojem je moguće pronaći glas, hrabrost i otpor – rekla je Vujović. Direktorica Gradskog je istakla i važnost koprodukcija.
Predstava "Šuma", kaže Tatić, transformiše se u savremenu društvenu alegoriju, u kojoj motivi predanja postaju sredstvo za kritiku stvarnosti. Kroz ovu reinterpretaciju, "Crvenkapa" više nije samo bajka o djetetu i vuku, već o mladoj ženi u svijetu moći, o predatorima našeg vremena i o vječnoj borbi između naivnosti i kontrole:
– Šuma i naseljene sredine zamijenili su uloge. Na dječijim igralištima, parkovima, ispred škola ili preko društvenih mreža, kao u gusto naseljenoj šumi vreba i strpljivo čeka predator sakriven iza maske ljubaznosti, empatije i najboljih namjera. U šumi u kojoj biti nevin i lijep znači biti slab, i u kojoj je zamjena za igru svakodnevni trening i obuka kako ne postati plijen. Otuđujemo se od sebe i sve više prihvatamo pravila koja vladaju među životinjama, "vuk na ovcu svoje pravo ima, ka tirjanin na slaba čoeka". U takvom svijetu neiskvarenost i dobrota nijesu prednost već mana. Živimo sa predatorima u najbližem okruženju, nesvjesni njihovih monstruoznih namjera. U najvećem broju, žrtve predatora su djeca i mladi, pa je zato "Šuma" i namijenjena ovom uzrastu – kazao je Tatić.
