Knjiga je objavljena dvojezično, na našem i španskom jeziku, a čitaoci će naći 31 pjesmu po Džibonijevom izboru. Veliku zahvalnost što je uopšte došlo do objavljivanja ove zbirke poezije Stipišić je uputio svom izdavaču Karlosu Robertu Gomezu Berasu koji je zajedno sa prof. Ksenijom Rakočević i Jelenom Krsmanović govorio o ovoj knjizi, piše Media biro.
Kako je rekao Džiboni, uvijek je vjerovao da je stih važan, podsjećajući na stvaralaštvo Štulića, Balaševića, Arsena Dedića, napominjući da iako su oni imali odlične pjesme teško su se odlučivali da ih publikuju u knjigama. Razlog tome, smatra on, jeste činjenica da šoubiznis sa sobom neminovno donosi i banalnost. Zato je, ističe Džiboni, bio presrećan kada se pojavio Gomez Beras, neopterećen njegovom muzičkom karijerom.
– Bio sam presrećan što se pojavilo uho i duša od čovjeka bez predrasuda, koji o meni ne zna ništa, koji je mogao pogledati to što pišem čista srca i on je donio zaključak da je to vrijedno da ide u korice. To je za mene bila nestvarna vijest zato što nisam osjećao hrabrost. Nagovarao me da bude više pjesama nego što sam ja to dozvoljavao. Muzika donosi jednu veliku atmosferu koja se šunja između stihova, a ako izmakneš muziku i to ostane samo slovo na papiru onda to stvarno mora biti moćno da bi držalo vodu – ispričao je Stipišić.
Zbirka poezije "Zastave potonulog carstva" podijeljena je u dva segmenta "Kosti" i "Koža".
– "Kosti" su pjesme koje nisu o ljubavi, koje su moja razmišljanja. Ja nemam stavove jer stav je tvrd, on je bunker, a ja ne mogu živjeti u bunkeru. Želim razmišljati i sebe demantovati za 15 dana. Pjesme pod "Kožom" su pjesme mojih osjećaja – naveo je Džiboni. Pored zbirke poezije, sinoć je promovisana i knjiga "Drvo – priče o pjesmama", zbirka 26 priča nadahnutih Džibonijevim antologijskim opusom.
– Sami autori su birali na osnovu kojih pjesama će pisati novele, moja jedina molba je bila da ne pišu po zadatku. Samo ako nešto osjećaš i voliš, o tome piši. Čak im se ni ne treba sviđati cijela moja pjesma, dovoljno je da im se jedan stih sviđa i da je on otvorio neka vrata kojim se ulazi u potkrovlje, a šta se tamo nalazi – nije na meni – rekao je Stipišić.
Ističe i da su na njega veliki uticaj ostavili pisci poput Markesa, Danila Kiša, Rejmonda Karvera, Orhana Pamuka, koje voli čitati, i kako kaže da nije bilo njih "ne bi uspio 80 odsto pjesama dovesti dalje od `trla baba dlan`".
– Svoje malo privatno prosvjetljenje dugujem velikim piscima – rekoa je Stipišić.
Navodi i da je počeo pisati u adolescenciji, jer je kao dijete imao problema s govorom nakon jedne traume.
– Kada pišeš pjesmu to je kao da kreneš na put, ali ne znaš šta je ishodište i to je najljepše. Za neke pjesme znam imati 100 i nešto rješenja i sa nijednim nisam zadovoljan. Želim da me pjesma iznenadi, kao da nije moja – istakao je Džiboni.
