Poezija Andrije Radulovića dosad je već prevođena na francuski jezik, a ovaj put objavljena je u prevodu Vasilija Toljića.
Radulović se ubraja u red najprevođenijih autor sa naše književne scene, kao i red najnagrađivanijih. Poezija mu je prevođena na tridesetak stranih jezika, između ostalog i na arapski, jermenski i hebrejski jezik i zastupljena u vodećim evropskim i regionalnim književnim listovima i časopisima i relevantnim domaćim i stranim antologijama, izborima i atlasima poezije.
Radulovićevo djelo ovjenčano je mnogim prestižnim domaćim i međunarodnim nagradama, među kojima se izdvajaju Trinaestojulska nagrada, "Marko Miljanov", Pečat varoši sremskokarlovačke, "Boris Kornilov" (Sankt Peterburg), Noside (Unesco, Italija), "Balkanika" (Rumunija), "Božidar Vuković Podgoričanin", "Kočićevo pero", "Radoje Domanović", Nagrada Opštine Danilovgrad "Deveti decembar", "Pečat Hercega Šćepana", "Simo Matavulj", "Zlatni Orfej" i mnoge druge.
Osim poezije Radulović objavljuje eseje, književnu i likovnu kritiku i tekstove iz svijeta kulture. Uređivao je časopise za književnost, umjetnost i kulturu Udruženja književnika Crne Gore "Skver" i "Književni zapis", a član je redakcije "Književnih novina". Bio je predsjednik žirija za dodjelu državne nagrade "Oktoih" i član više domaćih i međunarodnih asocijacija za kulturu i umjetnost kao i Odbora za književnost CANU.
Novine "Dan" objavile su dva feljtona posvećena stvaralastvu Andrije Radulovića koje je priredio književni kritičar mr Aleksandar Ćuković.
Radulovićevo književno djelo predstvljeno je na poziv visokih državnih, kulturnih i obrazovnih institucija u Srbiji, Sloveniji, Italiji, Rusiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj i Rumuniji.
Njegovu bibliografiju uradila je Lidija Kaluđerović iz Nacionalne biblioteke "Đurađ Crnojević" i ona trenutno iznosi preko dvije hiljade jedinica.
Radulović živi u Podgorici, a radi u Danilovgradu kao direktor Umjetničke kolonije.
