Zvuk violončela kako kažu poznavaoci muzičke umjetnosti najbliži je zvuku, zvučanju ljudskog glasa. Potvrđuju to i prirodoslovci, fizičari, koji se bave različitim mjerenjima. No, kad je u pitanju umjetnost, mjerenje fizičkih parametara nije presudno, već činjenica da širok obim zvuka violončela, njegove vibracije, toplina zvuka koju instrument proizvodi, lako i razumljivo dopire do ljudskog uma i duše. Demonstrirao je to i ansambl "Amplitudes" koji čini osam violončelista iz Rusije, Gruzije i Crne Gore, a koji su prije neku noć koncertirali i u Podgorici u okviru "Podgoričkog kulturnog ljeta".

Ansambl "Amplitudes" čine violončelisti: Dmitrij Prokofjev (umjetnički rukovodilac), Evgenij Inčagov, Daviti Džimšeleišvili, Maja Antić Kalezić, Olesja Anakovskaja, Lazar Bubanja, Vladimir Virok-Stoletov i Vladimir Drobnjak. Za Podgoričane su svirali u dvorištu Kuslevove kuće, a dvije noći prije toga u Luštica Bej-u i na Cetinju. Premijeru su imali prošle godine u Tbilisiju, u Gruziji. Na podgoričkom koncertu predstavili su se projektom "8" koji su organizovali u saradnji sa Nevladinim udruženjem IMSA (Internacionalna muzičko-scenska asocijacija).

Na programu su se našla djela kompozitora iz različitih epoha i zemalja, kao i obrade folklornih melodija. Tako je s ovim neuobičajenim oktetom kao vokalni solista nastupio Luka Radović, inače direktor Kraljevskog pozorišta "Zetski dom", koji se pokazao kao izvrstan vokalista izvodeći pjesme "Sejdefu majka buđaše" i "Još ne sviće rujna zora". Koncert su zatvorili instrumentalnim izvođenjem gruzijske narodne melodije. Ugođaj je dodatno "obojilo" prikazivanje kadrova iz crno-bijelog, nijemog filma koji govori o tome kako su na početku 20. smatrali da će izgledati čovjekov život u 21. vijeku. Tenzičnost filmskih scena naročito je došla do izražaja kada su izvodili dijelove kompozicije "Osam" američkog kompozitora Majkla Gordona.

No, publika je imala prilike da čuje i meditativne melodije Indije - Ravija Šankara, odu njemu koju je napisao Džordž Harison, Mokranječeve rukoveti, ritmove Azije i latinske Amerike koje je uobličio Pjacola, klasičnog valcera D. Šostakoviča, kao i nekad zvane promenadne muzike... A, ovaj muzički miks Prokofjev je nazvao muzikom atmosfere.

– Zašto muzika atmosfere? Zato što je ideja da večeras uživamo u muzici, da meditiramo, da razmislimo o nekim stvarima u našim životima, da razmislimo o prirodi možda, o filozofiji. Zato će ovo što ćemo izvoditi večeras podržati naša interesovanja i ovaj osjećaj koji se ne dešava tako često - rekao je Prokofjev obraćajući se publici, dodajući da se nada da će uživati u njihovom izvođenju. Dodajmo, aplauzi na kraju su njegova iščekivanja potvrdili.