Tagićev film, koji je i crnogorska koprodukcija, imao je zapažen odjek na Sarajevo Film Festivalu i hercegnovskom Filmskom festivalu. Tumač glavne uloge Andrija Kuzmanović nagrađen je "Srcem Sarajeva" i "Zlatnom mimozom", dok je Vladimir Tagić ponio nagradu za najboljeg reditelja debitanta na 10. izdanju Džada Film Fest u Podgorici. Kako navodi kritika, ""Yugo Florida" je film čije tišine govore toliko glasno da pokreću rolerkostere ugušenih strahova, patnje i emocija. To je tiho, ali snažno filmsko iskustvo koje se ne nameće, već ostaje dugo nakon što se svjetla u bioskopskoj sali ugase".
• U filmu je u fokusu odnos između sina i oca koji umire od raka. Zašto ljudi osvješćuju vremensku ograničenost života, ali i činjenicu da je život samo jedan, tek u tim trenucima? Zašto Vam je bila potrebno da se bavite ovom temom, ovim odnosom, u ovom vremenu?
– Bez obzira što neke stvari znamo u teoriji, tek kada nama počnu da se dešavaju, zapravo shvatamo njihov značaj. Može neko da nam ponovi neku frazu "samo jedan život imaš" ili "vrijeme brzo prolazi, iskoristi ga dok možeš" koliko god hoće puta, za nas su to samo riječi, sve dok zaista ne vidimo da je smrt blizu i da se približava. U tim graničnim situacijama, u čovjeku počinje svašta da se otvara i otkriva. To je tema, koja je po mom mišljenju, vanvremenska, ali možda je u ovom trenutku važna baš zato što individualizam nikada nije bio veći, ali isto tako i usamljenost.
• "Yugo Florida" je Vaš prvi dugometražni igrani film. Da li bi ga, uslovno rečeno, bilo u bioskopima da nije bilo koprodukcije? Kako uopšte režiser, i u kom vremenskom okviru, danas može snimiti film?
– Ne bi ga bilo. Koprodukcija Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Bugarske i Francuske je pomogla da se ovaj film desi. To je jedini način da se filmovi snimaju u regionu. Nijedna od država nema dovoljno snage i novca da sama finansira filmove. Taj period finasiranja traje dugo, i morate uvijek da razmišljate u okvirima skromnog budžeta i "malog" filma, pošto za bilo šta ozbiljnije i skuplje sigurno nećete imati uslove.
• Scenarista ste i reditelj nekih veoma popularnih TV serija u Srbiji i regionu – "Deca zla", "Jutro će promeniti sve", kao i serije "Sablja" koja je dobila visoke ocjene u Evropi. Mogu li se danas TV serije, a zahvaljujući velikim platformama, porediti sa zlatnim dobom filma u Holivudu? Kako su, uslovno rečeno TV serije, preživjele, kako su se tako uspješno prilagodile novim tehnikama, tehnologijama, ali i zahtjevima novih gledalaca?
– Filmovi su se oštro podijelili na dvije grupe: na festivalske koji se trude da imaju visok nivo umjetničkog kvaliteta i koji "običnoj publici" mogu biti naporni, spori ili dosadni i na komercijalne blokbaster filmove za tržni centar koji pokušavaju da zabave publiku koja je došla u šoping. Prostor između te dvije krajnosti je na filmu, nažalost počeo da nestaje, zato što su nestali bioskopi. Serije su popunile taj prostor između. One se gledaju na platformama, isplativije su za pravljenje od filmova. Ono što raduje jeste da je i u okviru TV serija moguće biti kreativan, maštovit, imati slobodu i praviti izuzetno kvalitetne stvari.
• Kako prihvatate da radite neku seriju, neki scenario ili film? Što presuđuje? Kada u Vama glavnu riječ vodi scenarista, a kada režiser?
– Kriterijum je uvijek jasan, a to je da li vidim u scenariju nešto što mi je inspirativno, na čemu želim da radim, što mi ostavlja prostor za maštu i istraživanje. Da li je to priča koju bih gledao čak i da je neko drugi napravi? Ako je odgovor da, onda dileme nema. Ne postoji razlika između reditelja i scenariste u meni, to je, bar za mene, ista stvar.
• Možemo li reći da radite projekte u kojima se publika lako prepoznaje, s kojima se lako identifikuje? Zašto je to bitno?
– Zato što to znači da to što radim ima smisla, da smo kolektivno povezani i da dijelimo iste muke i iste dileme, nadanja i snove.
• Na čemu trenutno radite, što ćemo uskoro gledati s Vašim potpisom?
– Na nekoliko stvari, na dvije serije i na scenariju za novi film, ali kada će se bilo šta od toga desiti, ne znam, ne sluti na dobro, ne postoje konkursi, vlast se direktno obračunava i sveti "filmadžijama" za njihovu neposlušnost.
