Program "Dug zemlji koja te je rodila" u organizaciji Uprave za saradnju sa dijasporom - iseljenicima Crne Gore predstavio je publici književno djelo spisateljke Jasenke Lalović, Paštrovke koja živi i radi u Beogradu. Tako je u podgoričkoj Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović" bilo govora o romanima Lalovićeve, a koji svi na svoj način govore o njenoj rodnoj Crnoj Gori, kroz 20. vijek. O njima su govorile kritičarka mr Natalija Đaletić i književnica Tanja Vujović. Prisutnima je o svom umjetničkom i životnom kredu koji se prepliću govorila i autorka hit romana - trilogije "Brda od pelina" - "S one bande moje gore" (prvi dio), "S ove bande moje gore" (drugi dio) i "Kastigulja" (treći dio), kao i najnovijeg romana "Bastadur". Dodajmo, romani su svojevrsna freska društvenog života u ovom periodu, etičkih obrazaca, a ponajviše položaja žena u patrijarhalnom sistemu, a kojima Lalović daje glas.

Kako je navela Đaletić, ključ čitanja romana Lalovićeve jeste u igri razlika, gdje, kako navodi, autorka uspijeva da mnoštvo stopi u jedno.

– Način na koji čitam misiju Jasenkinog pisanja jeste rekonstrukcija tragova kulture i kulturnog nasljeđa u fraktalu omeđenom 20. vijekom na koji se naslanja kulturni tok 21. vijeka - rekla je Đaletić, koja je nekoliko puta apostrofirala značaj na koji je Lalović u svojim knjigama sačuvala naše kulturno nasljeđe, skupljeno na jednom mjestu, u njenim knjigama, kao u riznici.

Vujović je publiku upoznala i s procesom nastanka nekih od romana Lalović, navodeći da smatra da je njen prvi roman izašao u pravo vrijeme. Odnosno, u vrijeme kada je bezlična komunikacija postala jedini osnov naših razgovora, a protiv kojih se naše biće buni, rekla je Vujović, između ostalog.

Publika koja je prisustvovala večeri posvećenoj stvaralaštvu J. Lalović u podgoričkoj Biblioteci

-FOTO: LAZAR RUŽIĆ

Lalović je rekla da je počela da piše iz potrebe da ispriča priče koje postoje, a koje nisu ispričane. Istakla je i da smatra da estetike nema bez etike, a da je to i svojstveno Crnoj Gori iz koje potiče. Ujedno, želi da priča priče koje nisu lične, već koje se tiču svih nas. Namjerno je, kaže, pisala narodnim jezikom, onako kako ga pamti iz djetinjstva, ne kalkulišući. Jer, bitna je suština, a ne da se zadovolji neka forma ili nečija očekivanja, kaže Lalović.

– Sve čega se sjećate, sve zašta smatrate da je važno, da baštinimo, a to su sve civilizacijske tekovine, zapišite. I potpuno je nevažno hoće li neko reći da je to lijepo napisano. Jer, to je i zapis o jednom vremenu i to je dug našim precima - rekla je između ostalog Lalović, napominjući da se već i njena djeca neće moći susresti s nekim stvarima o kojima je ona pisala.

Nakon razgovora Lalovićeve s publikom, na kraju večeri, prisutnima se ispred Uprave za saradnju s dijasporom obratio Erduan Demić.