Prikazan je film režisera Zdravka Velimirovića "Lelejska gora", po istoimenom Lalićevom romanu, a za koji je scenario pisao Branimir Šćepanović. Dan ranije, mr Bojana Obradović održala je predavanje o djelu Mihaila Lalića, o takozvanoj "Crnogorskoj rapsodiji" u kojoj su sadržana četiri Lalićeva romana - "Ratna sreća" (1974), "Zatočenici" (1976), "Dokle Gora zazeleni" (1982) i "Gledajući dolje na drumove" (1985). Tetralogija je nedavno izašla kao izdanje CID-a i Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva (ZUNS).
Na nazivu tetralogije "Crnogorska rapsodija", kako je rekla Obradović, insistirao je sam Lalić, što se može vidjeti u intervjuima koje je svojevremeno davao za novine i časopise. Tema ovih romana za osnovu ima realna istorijska zbivanja u Crnoj Gori, od 1905. do 1942. godine, što od njih čini i svojevrsnu društvenu, kulturnu i istorijsku, književnu rapsodiju Crne Gore. I to rapsodiju u kojoj Lalić, u svojoj drugoj, analitičko-kritičarskoj fazi od 1975 - 1985. godine, pokušava kroz književnost odgonetnuti izvore i razloge za mnoge realne probleme - korijene podjela, prisutnih nekada i sada.
– U djelu Lalića, crnogorskog i južnoslovenskog pisca zastupljena je integralna slika stvarnosti, što podrazumijeva da se njegovo pripovijedanje odlikuje spojem realističkog i modernističkog načina pripovijedanja, i spojem dvije krajnosti čovjeka istorije i tradicije u umjetničkom modelu stvarnosti, a koji je osnova njegovog stvaralaštva podijeljenog u tri faze - rekla je Obradović, pozivajući se na klasifikaciju koju je postavio počivši akademik CANU Radomir Ivanović, sa kojim je sarađivala i na projektu u vezi sa Lalićem.
Ona je podsjetila i da glavni junak Lalićevog romana navodi da je ta njegova "ispovijest" - "tendenciozno usmjerena rapsodija", a da on sam, u duhu antičkog rapsoda upoređuje prošlo sa sadašnjim u cilju otkrivanja budućeg. Lalić smatra da se istorija ponavlja, dodaje ona.
Ističe i da je Lalić problematizovao "zvaničnu" istinu, mit, etnologiju, psihologiju, a u cilju sukobljavanja horizonta sadašnjosti i prošlosti da bi se dobila slika u kojoj se ogleda Crna Gora.
– Mihajlo Lalić je pisac koji nije pristajao na crno-bijelu sliku svijeta, iako je često bio i nepravedno optuživan kao režimski pisac, kao neko ko je govorio samo o partizanima pohvalno, a o četnicima suprotno, nego je, kao što možemo da vidimo iz njegovog celokupnog djela i te kako znao da preispitivački posmatra - i istoriju, i tradiciju, i neke neprikosnovene naše vrijednosti, a znao je i autokritički da zauzme stav prema onome čemu je i sam svojim djelovanjem doprinosio - rekla je Obradović.
Uvodnik u predavanje održala je mr Sanja Vojinović.
Komentari (2)
Ostavite svoj komentar